U izvještaju na 1.400 stranica, koji je podnijet parlamentu ove nedjelje, detaljno se navodi kako je između 1948. i 1996. godine oko 16.500 ljudi operisano bez njihovog pristanka prema zakonu, koji je imao za cilj da „spriječi rađanje nekvalitetnih potomaka (…) i da zaštiti život i zdravlje majke“. Većina žrtava bile su žene.

Još 8.000 drugih ljudi dalo je svoj pristanak, gotovo sigurno pod pritiskom, dok je skoro 60.000 žena imalo abortus zbog nasljednih bolesti.

Duga kampanja žrtava za obeštećenje istakla je maltretiranje japanske države prema osobama sa invaliditetom i hroničnim stanjima u periodu posle Drugog svjetskog rata, prenosi Guardijan.

Poslanici su 2019. godine usvojili zakon kojim se svakoj žrtvi nudi odšteta od Vlade u iznosu od 22.800 dolara, što je prema riječima aktivista, sramotno za patnju koju su žrtve doživjele. Rok za prijavu isplate ističe u aprilu 2024. godine, ali je do danas samo 1.049 primilo taj iznos, javljaju mediji.

Do sada su četiri suda donijela presudu u korist žrtava, ali su drugi stali na stranu vlade, smatrajući da je prošao rok zastarjelosti od 20 godina. Advokati su tvrdili da su žrtve saznale za prirodu svoje operacije prekasno da bi ispoštovale zakonski rok za traženje obeštećenja.

Njemačka i Švedska su imale slične mere, ali su se od tada uputile izvinjenje žrtvama i obezbijedile odštetu. Zakoni obje zemlje ukinuti su decenijama prije nego što su to bili japanski.

U izvještaju koji prenosi Gardijan se navodi da je sterilizacija prema sada nevažećem zakonu o eugenici, koji je dozvolio vlastima da sprovedu postupak nad osobama sa intelektualnim invaliditetom, mentalnim bolestima ili naslednim poremećajima kako bi se spriječilo rađanje „inferiorne“ djece, bio uslov za prijem u neke socijalne ustanove ili za brak.

Izvor: N1