Poljoprivredni proizvođač Aleksandar Vujović iz sela Košutići kaže za Portal RTCG da otkupa organski proizvedenih kupina, malina i drugog voća u našoj državi uopšte nema, pa je prinuđen da svoje organsko voće u našoj državi prodaje kao neorgansko, koje je po šest puta tokom zrijevanja hemijski tretirano.

"Bilo je godina kada mi je propadalo po nekoliko hiljada kilograma organske kupine. Volio bih ako bi se nešto učinilo po tom pitanju, i da sezonu berbe, a to je kraj jula, zatim avgust i septembar, ne dočekamo kao ranijih godina", kaže Vujović.

Njegova plantaža prostire se na tri hektara površine, od čega kupina zahvata trideset ari. To je, tvrdi, najbolja plantaža organskog voća na sjeveru države.

"Dobio sam svojevremeno neku pomoć, ali sam i sam uložio oko dvadeset hiljada eura. Tada je bila druga priča. Da će posebno uzgajano organsko povrće imati i posebnu cijenu. Danas nemam hladnjaču, a prinuđen sam da prodajem malo po malo, po istim cijenama, kao i neorgansko", priča Vujović.

Ovaj poljoprivredni proizvođač ima sve sertifikate za organsku proizvodnju. Po nekoliko puta godišnje ima kontrole Instituta iz Podgorice koji provjerava da li se koristi bilo kakva hemija.

"Država je tu da me kontroliše. A gdje je sada kada voće zrijeva, a ja nemam gdje da ga plasiram. Da prodajem po malo, ne mogu ga prodati u svim gradovima u okruženju. Da odnesem u Podgoricu, ko će mi vjerovati da je to organsko i da nije hemija. Džaba sertifikat da izvadim iz džepa. Država je ta koja bi morala da naredi otkup, ali oni kažu da ne mogu", kaže Vujović.

Kupina organskog porijekla je posebno dobra i bolja od svakog drugog voća. Da je u nekoj drugoj državi odlučio da se bavi ovim biznisom, smatra da bi imao sve stimulanse i da na kraju ne bi imao problema sa plasmanom.

"Bio sam jednom prilikom u Arilju, u susjednoj Srbiji, gdje nas je jedan proizvođač proveo kroz hladnjaču kroz koju, slikovito kazano, može da prođe šleper. Takvih hladnjača, u tom gradu, koji je manji od Berana, ima trideset. Manjih još mnogo više. Kod nas nema nijedne", kaže ovaj čovjek.

Još uvijek se nada da ima izgleda se stvari promijene i ne odustaje od svog posla.

"Nadao sam se, kada sam počinjao da mogu da uključim čitavu porodicu u ovaj posao. Da to bude prava porodična farma. Ali, ako se država ne uključi u ovaj problem i problem otkupa uopšte, ništa mi neće preostati nego da batalim trud. Ako u Crnoj Gori nema nikog za otkup organskog voća, neka se država pobrine da pronađe neku stranu firmu koja bi vršila otkup ove vrste voća", kaže ovaj vrijedni čovjek.

On kaže da ne želi da pređe na hemijske tretmane voća, da bi dobio veće prihode.

"Kada bih počeo da koristim hemiju i da hemijski tretiram svoje proizvode, dobio bih više nego duplo veće količine proizvoda, ali ja to neću. Pokušaću da istrajem na ovome što radim, nadajući se da će se nešto promijeniti", kaže Vujović.

On ističe da su mu kazali kako će brzo biti nastavljena gradnja takozvane Kuće voća u Andrijevici, i da bi u okviru nje trebalo da bude i hladnjača za skladištenje viška proivoda, ali kaže da ne vjeruje da će to biti tako brzo.

"To su sada samo neke zidine. Ne vidim na koji način to može brzo da se završi i stavi u funkciju", ističe Vujović.

Projekat izgradnje kuće voća svojevremeno je podržalo i Udruženje "Organik" ističući da će se njegovom realizaciom dati puni podsticaj voćarskoj proizvodnji. Međutim poslije svega, oni su iznijeli razočarenje zbog prolangiranja rokova stavljanja u funkciju Kuće voća.

"Samo na području Konjiha zasađeno je oko 10.000 novih sadnica, gdje prednjači šljiva sorte "Rodna čačanka". U Konjusima je ujedno instalirana sušara za sušenje voća. Pored toga preko 30 voćara sa područja Andrijevice uključeno je u organsku biljnu proizvodnju. Sve to zajedno je ulijevalo nadu da će, uz izgradnju Kuće voća, voćarska proizvodnja u Potkomovlju u narednom periodu dobiti poseban značaj. Međutim, potpuno smo razočarani kako su i prošle i ove vlasti tretirale ovo pitanje", kažu proizvođači organskog voća iz Andrijevice.

Da svoje proizvode uskladište u hladnjači, Aleksandru i njegovim kolegama koji se bave organskom proizvodnjom običnog i bobičastog voća, do prije nekoliko godina postojala je prilika u Beranama, gdje je radila najveća hladnjača na sjeveru Crne Gore.

Poslije prevarantske privatizacije, ova hladnjača je, međutim, uništena i preuređena u veliki trgovinski objekat.

U čitavom regionu Polimlja i šire nakupci su u potpunosti preuzeli posao otkupa voća i šumskih plodova. Dobro obaviješteni sagovornici RTCG-a kažu da oni novac uglavnom unaprijed dobijaju iz jednog grada u Srbiji, gdje kasnije predaju otkupljenu robu, da bi se odatle distribuirala dalje u inostranstvo.

Da se spriječe ucjene nakupaca i više tog prirodnog bogatstva ostane u Crnoj Gori, najbolje bi bilo razvijati pogone za preradu tih produkata, kažu proizvođači. Ukazuju da sjeverni region nema ni jedan ozbiljan proizvodni pogon za preradu voća i šumskih plodova, a posebno ne organskih voćnih proizvoda.

Proizvođači ogranskog voća iz Andrijevice smatraju da ih država mora stimulisati dok ne stvori određenu infrastrukturu, kako ne bi odustajali od ovog posla, odnosno da mora naći način da im pomogne da prežive haos na tržištu.

"Ja sam prinuđen da moju organsku kupinu prodam kao običnu, i onda me duša zaboli kada vidim da je nakupac izmiješa sa svim ostalim hemijski tretiranim voćem. Da imamo organizovan otkup organskog voća i da se potom to voće izvozi u inostranstvo, tamo bi prolazilo kao zlata vrijedno. Mi ne znamo da cijenimo šta imamo. Prodamo organsko, a uvozimo onda vještačko i hemijski tretirano", kaže najveći proizvođač organske kupine na sjeveru Crne Gore, Aleksandar Vujović iz Andrijevice.

 RTCG