“Kvalitativno istraživanje stavova i mišljenja mladih kroz fokus grupe u Kotoru, Bijelom Polju i Podgorici sprovedeno je tokom februara i marta 2023. godine, uz pomoć agencije Damar, a u okviru projekta CGO „Djelujem – mijenjam!“ koji je podržala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici kroz Program malih grantova Demokratske komisije”, saopšteno je iz CGO.

Kako se navodi, mladi iz različitih regiona su stava da crnogorski obrazovni sistem ne može adekvatno da ih pripremi za tržište rada.

„Naš obrazovni sistem je zastario i oslanja se na obrazovni sistem bivše SFRJ, koja odavno ne postoji, ali mi i dalje mi koristimo neke od tih obrazovnih materijala. Osim što literaturom ne idemo u korak sa vremenom, nema ni dovoljno obezbijeđene prakse“, objašnjava mladi Podgoričanin koji je učestvovao u jednoj od fokus grupa.

Pored svog iskustva, ukazuju i na rezultate PISA testiranja kao pokazatelj da im obrazovni sistem ne pruža dovoljno kako bi bili konkurentni u odnosu na znanje sa mladima iz ostatka Evrope.

„Ako želite da uništite neku državu, onda joj uništite obrazovanje. Mislim da je naše obrazovanje dovedeno do nule i da od toga sve kreće. Imate neobrazovane ljude, a oni postaju profesori, doktori, sudije, političari… Prvo treba da se pozabavimo obrazovanjem, pa svim ostalim,“ upozorava mlada Bjelopoljka, učesnica jedne fokus grupe.

U načelu, učesnici fokus grupa pozitivno percipiraju volontiranje, smatrajući da ova vrsta aktivnosti pomaže razvoj brojnih vještina, poput timskog rada, fleksibilnosti, kritičkog razmišljanja, liderstva, itd.

Na volontiranje gledaju kao na mogućnost nadoknađivanja nedostatka prakse u formalnom obrazovanju i pomoći mladima da se bolje pripreme za tržište rada, ali navode i da je nedostatak što nije plaćeno.

„Volontiranje u smislu pomaganja lokalnoj zajednici u vidu nekih ekoloških ili humanitarnih akcija podržavam u potpunosti. S druge strane, koncept neplaćenih stažiranja ne podržavam ni najmanje,“ kaže mlada osoba iz Kotora.

Kad je u pitanju zapošljavanje, osim motivacije i vjere u sebe, mladi često ističu poznanstva i veze kao veoma bitan faktor. Međutim, kada je u pitanju dilema između posla u javnom ili privatnom sektoru, primjetno je da sagovornici prvenstveno navode loše strane za obje opcije, što upućuje na činjenicu da zapravo biraju „manje loše“ kada odlučuju o tome gdje bi voljeli da rade. Kao najveće mane javnog sektora navode nedostatak radne etike, partijsko zapošljavanje i višak radnika koji raste iz godine u godinu, dok kao najveću manu privatnog sektora vide neosiguravanje zapošljenih, odnosno rad na crno.đ

“Većina mladih sagovornika iz Kotora, Bijelog Polja i Podgorice navodi da su, u nekom trenutku, razmišljali o odlasku iz Crne Gore, a kao glavne razloge za to ističu ekonomsku i političku situaciju u zemlji. Najjaču želju za napuštanjem svoje sredine imali su mladi iz Bijelog Polja. Međutim, jezička barijera, podozrivost stranih kompanijama u pogledu kvaliteta crnogorskog obrazovnog sistema utiču na činjenicu da mladi iz Crne Gore, na početku boravka u inostranstvu, najčešće rade poslove koji zahtijevaju nivo struke niži od onog koji posjeduju”, ističu iz CGO.

Rezultati istraživanja stavova mladih iz cijele Crne Gore su opredijelili istraživački tim da dio pitanja posveti i odnosu mladih prema vjeri. Dio mladih naglašava da im je vjera bitna. „

Da nema straha od te nečije Božje ruke, pa sad kako god se taj Bog zvao, mislim da bi živjeli u jednom potpuno anarhičnom svijetu i mislim da je vjera kao neka naša savjest“, obrazlaže mlada osoba iz Podgorice.

Neki mladi prave razliku između vjere i duhovnosti, a većina navodi da nemaju potrebu da svoj vjerski identitet javno eksponiraju. U tom pogledu, najmanju važnost vjerskom identitetu pridaju mladi iz Kotora, koji navode da se u njihovoj sredini slave oba Božića i oba Vaskra, uz napomenu da je islamska religija kod njih manje zastupljena, dok mladi iz Bijelog Polja i Podgorice ističu da se mješoviti brakovi u njihovim sredinama ne prihvataju na najbolji način.

Mladi prepoznaju u svojim sredinama osobe kojima je vjerski identitet „njihov jedini smisao postojanja“ a ukazuju i na postojanje tzv. „internet vjernika“ za koje ocjenjuju da se i ne pridržavaju vjerskih načela u životu.

„Od donošenja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, odnosno njegovih amandmana, postali smo baš nekako vjerujuće društvo, a nije mi se činilo da je to tako do prije nekoliko godina. Sad je jako bitno jesmo li crnogorska ili srpska pravoslavna crkva. Vidim da ljudi ne bi ustali za neku veliku nepravdu koja se desi nekom u Crnoj Gori ili njima samima, ali ako se takne hrišćanstvo ili islam svi će skočiti,“ navodi mlada osoba iz Podgorice.

Mladi uglavnom ne misle da vjerske zajednice doprinose poboljšanju njihovog položaja, ističući da su to, prije svega, interesne grupe koje predstavljaju interese svojih članova, te da na ljestvici njihovih prioriteta „život mladih i njihov položaj u društvu nije visoko, ili mi ne stičemo utisak da je tako“.

No, dio mladih ističe i pomoć vjerskih zajednica mladima u liječenju od poroka poput alkohola, narkotika i kockanja, kao i humanitarnu pomoć.

U načelu, mladi Kotora, Bijelog Polja i Podgorice, koji su učestvovali u fokus grupama, nisu pretjerano skloni da učestvuju u aktivnostima koje podrazumijevaju odbranu vjerskog identiteta. Kada je protestna šetnja u pitanju, većina mladih u Podgorici i svi mladi iz Bijelog Polja su izrazili spremnost na ovakav vid aktivnosti, iako su ranije istakli da vjerski identitet nema previše bitnu ulogu u njihovim životima. Mladi u Bijelom Polju navode da su prisustvovali litijama koje su se održavale u toku 2020. godine. Na drugoj strani, sagovornici koji ističu da ne bi prisustvovali protestima za odbranu svoje vjere, kao glavni razlog navode politizaciju cijelog procesa. Slično tome, mladi nisu spremni ni da se učlane u partiju kojoj je centar programa vjersko pitanje.

Kad je u pitanju odnos prema politici, mladi zamjeraju političarima što se ne bave više ekonomskom situacijom i ne ulažu napore da Crna Gora funkcioniše kao demokratski sistem, već primat daju pitanjima religije i nacije.

Mladi kao glavne prioritete političara vide lično bogaćenje i pokretanje tema vezanih za međuetničke odnose u državi, smatrajući da političari primarno vode računa o ličnom interesu, a ne interesu građana. „Vidjeli smo to kroz razne dogovore oko sastavljanja Vlade – nikome nije bitno kako narod živi i šta narod želi, ili što bi oni trebalo da rade. Imamo te partijske svađe i borbe čiji će da bude premijer, čiji ministar kojeg resora, kome će što pripasti… Iz toga je jasno da tu najmanje ima brige o interesu građana“, zaključuje mlada osoba iz Podgorice. Mladi među prioritetima kojima se bave crnogorski političari ne vide više ni Evropsku uniju. „Mi smo toliko skrenuli sa tog puta da se to više i ne pominje kao ono što je važno za našu državu i nešto čemu težimo“, navodi mlada Kotoranka.

Pozitivne su reakcije na povećanje broja mladih u Skupštini Crne Gore. Međutim, mladi sagovornici ističu i da političke partije ne uključuju mlade u proces donošenja odluka zato što brinu za njihov položaj, već su razlozi pragmatičniji – mlađi poslanici su, po njihovom mišljenju, proizvod nužde političkih partija, koje usljed kompromitacije nekih drugih kadrova pristupaju smjeni generacija. Stoga, mladi služe kao simulacija reformi i podmlađivanja partije, a po njihovom mišljenju ništa suštinski ne mijenja kada je položaj mladih u pitanju.

Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje iznešeni su stavovi učesnika fokus grupa i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.