Ističu da Vlada u odgovoru nije dala potpune i tačne informacije o istrazi prijava torture tokom istrage tzv. bombaških napada.

– Prikrila je devetomjesečno odbijanje ministra unutrašnjih poslova da suspenduje policijske službenike optužene za torturu uz netačno navođenje da ministar u kontinuitetu šalje poruke „nulte tolerancije“ zlostavljanja; dala je netačne informacije o obukama policijskih službenika sprovedenim u saradnji sa ombudsmanom, o video-nadzoru u CB Podgorica, te o nedostatku pravnog osnova da se policijski službenici čija se odgovornost izviđa isključe iz rada sa građanima – naveli su iz HRA.

Komitet je u izvještaju posebnu pažnju opravdano posvetio torturi nad Jovanom Grujičićem, Markom Boljevićem i Benjaminom Mugošom.

Kako je Vlada Crne Gore u odnosu na ovaj slučaj izvijestila Komitet, „da je došlo do pokretanja krivičnih postupaka i da su optuženi policijski službenici suspendovani“, HRA je naglasila nedostatke istraga.

- Da u predmetu Jovana Grujičića više od tri godine nema nikakvog napretka; da je postupajuća tužiteljka Maja Knežević, uprkos istoj matrici policijskog zlostavljanja kod sve trojice, u predmetu oštećenog Grujičića tri puta neopravdano i preuranjeno odbacila krivičnu prijavu protiv svih osumnjičenih, a da je uprkos tome i dalje ostala zadužena istim predmetom; da odgovornost šefova, na čemu CPT principijelno insistira, nije ozbiljno istražena, a da je jedan i napredovao u službi – piše u informacijama HRA.

HRA je informisala Evropski komitet i da je nepoznato da je državna tužiteljka Snežana Šišević u predmetu Benjamina Mugoše bilo kako reagovala u odnosu na to što joj policija na blagovremeni zahtjev nije dostavila snimke iz prostorija u kojima se odvijalo navodno zlostavljanje, iako takvo postupanje policijskih službenika sadrži elemente bar četiri krivična djela itd.

HRA je obavijestila Komitet i da policija nastavlja praksu presnimavanja snimaka moguće torture i kada joj se oni blagovremeno traže (npr. slučaj Bratislava Borozana iz 2015, Benjamina Mugoše iz 2020), te da su kamere u CB Podgorica bile van funkcije čak pet godina, od 2010. do 2015. i ponovo 2020, što je spriječilo dokazivanje torture koja je u toj ustanovi nerijetko prijavljivana.

- Izvijestili smo Komitet i o fotografijama dokaza torture koje su navodno razmjenjivali službenici Uprave policije sa vođama kriminalnog klana, a koje je objavio portal Libertas. Ove fotografije su nadležnim organima Crne Gore bile dostupne od jula 2021. godine, međutim počinioci do danas nijesu procesuirani ni u jednom slučaju u odnosu na koje su objavljene fotografije – piše u informaciji HRA.

Oni su apelovali na Komitet da nastavi komunikaciju s Vladom, posebno jer su dostavljene nepotpune informacije koje ne daju pravu sliku o stvarnoj poziciji Vlade i njenih ministara o primjeni međunarodnih standarda apsolutne zabrane torture u pravnom poretku Crne Gore.

HRA je obavijestila Komitet i da Ministarstvo pravde nije prihvatio prijedloge HRA da se Zakonikom o krivičnom postupku propiše obavezno snimanje razgovora u policiji i državnom tužilaštvu sa građanima, osumnjičenima i svjedocima, uprkos preporukama i Komiteta protiv torture i CPT-ja.

– U odnosu na nedostatak minimalnih uslova za boravak pritvorenih lica u istražnom zatvoru UIKS u Podgorici, CPT je informisan da su HRA i Juventas još 2015. apelovali na tadašnju vladu da planira izgradnju potpuno nove zgrade istražnog zatvora jer u postojećoj zgradi nije moguće obezbijediti adekvatnu šetnju i višesatni smisleni boravak van ćelija, kakav se zahtijeva za osobe koje nijesu pravosnažno osuđene – izvijestila je HRA Komitet.

HRA ističe da je suviše vremena izgubljeno na prazna obećanja dosadašnjih ministara unutrašnjih poslova, pravde, direktora policije i vrha pravosuđa.

– Krajnje je vrijeme za odlučno suzbijanje policijske torture i drugog institucionalnog zlostavljanja, a nada je u tome što na odgovorne pozicije dolaze novi ljudi. Od njih se moraju očekivati konkretni rezultati, u cilju adekvatnog kažnjavanja svih odgovornih za torturu, uz uvođenje dodatnih zakonskih garancija – kao što je npr. obavezno snimanje saslušanja u policiji i državnom tužilaštvu, skraćenje roka od čak 24 h prije nego što osoba lišena slobode bude izvedena pred državnog tužioca, obavezno psihijatrijsko vještačenje navodnih žrtava torture, pooštravanje kaznenih raspona za djela torture itd – smatraju u toj organizaciji kojima je sprečavanje torture jedan od fokusa rada.

Izvor: Pobjeda