S obzirom na to da na današnji dan nemamo mandatara, a i da je najoptimalniji rok za sastav nove vlade do 1. septembra, budućoj izvršnoj vlasti bi trebalo najmanje dva mjeseca da odluče o podjeli ministarstava i samoj organizaciji.

Izvjesno je donošenje sistematizacije za svako ministarstvo pojedinačno, a samim tim i planiranje pozicija u tim resorima za saradnju sa Evropskom unijom povodom pregovaračkih poglavlja. Iz ovoga se da zaključiti da zatvaranje pregovaračkih cjelina nije realno u, najblažem slučaju, narednih sedam do osam mjeseci.

Postavlja se i pitanje kako Marković zamišlja decembarsku međuvladinu konferenciju na kojoj bi, u najboljem slučaju, moglo da dođe do zatvaranja nekih poglavlja i kako ćemo ih zatvoriti bez pregovaračke strukture?!

Ne zaboravimo da nakon konstituisanja vlade; vise i pitanja koja se tiču kompletne priče vezane za pravosuđe – izbor sudija, tužioca, savjeta…

Da situaciju u Crnoj Gori režira Robert Zemekis, režiser kultnog „Back to the future“, možda bi izjava ambasadora Markovića i imala utemeljenje, jer je Crna Gora prije nego što je Zdravko Krivokapić preuzeo vladin aparat i imala bolju perspektivu i pregovaračku poziciju nego danas.

Uostalom: posljednji, ujedno najgori do sada, nacrt izvještaja Evropske komisije navodi da je prioritet - za dalji sveukupni napredak u pristupnim pregovorima - potrebno ispunjavanje privremenih mjerila iz poglavlja 23 i 24. A onda ztaključuje: „kao što je predviđeno da revidiranom metodologijom proširenja nijedna dalja poglavlja ne bi trebalo da budu zatvorena prije nego Crna Gora postigne ovaj cilj“.

Vlada Zdravka Krivokapića je de fakto zaustavila taj proces jer su sa 19 ministarstava tadašnju Vladu sveli na 12 - tim potezom prekonstruisan je cijeli koncept, prethodno obećavajućeg, pregovaračkog procesa.

Vlada Dritana Abazovića potom je postavila potpredsjednicu Vlade Jovanu Marović zaduženu za međunarodne odnose, evropske integracije i regionalnu saradnju i ministarku evropskih poslova, koja je - shvativši da je suštinski prioritet vlasti ulazak u Vučićev „Otvoreni Balkan“ - podnijela ostavku na te funkcije. Prije nje mnogo više ljudi bilo je uključeno u pregovarački proces. Do Vlade Zdravka Krivokapića, povukli su se svi - time je sve urušeno.

Svemu tome, i još čemu, svjedoči pomenuti izvještaj u kojem Evropska komisija žali zbog činjenice da su visoke političke tenzije i polarizacija, te neuspjeh u izgradnji konsenzusa o pitanjima od nacionalnog interesa i nedostatak međupartijskog dijaloga usporili napredak u reformama vezanim za Evropsku uniju i gurnuli Crnu Goru u duboku političku i institucionalnu krizu.

U Evropi oklijevaju i zbog naklonjenosti Crne Gore „Otvorenom Balkanu“ i ozbiljno su zabrinuti zbog malignog stranog uplitanja, napora za destabilizaciju, hibridnih prijetnji i kampanja dezinformacija stranih aktera u našoj zemlji.

Evropski parlament je sa zabrinutošću konstatovao i potpisivanje takozvanog Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) uprkos, kako su istakli, kritikama nevladinog sektora i političkim neslaganjima. Tada premijer u punom mandatu Dritan Abazović besprizorno je obmanuo crnogorsku javnost i krijući potpisao ovaj dokument.

Sve u svemu, građani Crne Gore vjerovatno bi sada rado platili za bijeg iz ove sumorne realnosti u prošlost i nešto optimističniju budućnost Zemekisa. Ali, filmovi su jedna stvar, realnost nešto savim drugačije. 

Izvor: Pobjeda