Miladina Šobića, rođenog 1956. godine, Nikšićani od malih nogu znaju sa gitarom.
Po završetku srednje škole studirao je na Fakultetu za turizam u Dubrovniku i taj period se smatra ključnim za njegovo umjetničko stvaralaštvo, budući da je u tom gradu napisao najljepše pjesme. Nakon uspjeha prve pjesme „To sam ja“ (1976), koja je u omladinskim dubrovačkim krugovima stekla status studentske himne, godinu kasnije na muzičkom festivalu omladine u Subotici osvojio je drugo mjesto s pjesmom „Daj nam neba“ i time se, prema podsjećanju starijih, plasirao bolje od Đorđa Balaševića.
Vrhunac karijere Šobić je doživio nakon preseljenja u Sarajevo, gdje mu je 1980. Diskoton izdao prvi album „Ožiljak“, sa kojeg omladinu naročito „opijaju“ pjesme: „Džemper za vinograd“, „Kad bi došla Marija“, „A vrijeme ide dalje“ i „Ne pokušavaj mijenjat me“.
Hit postaju i pjesme sa drugog albuma „Umjesto gluposti“, kojeg je dvije godine kasnije snimio u studiju muzičkog ateljea u Subotici: „Đon“, „Od druga do druga“, „Opet krivi tip“, „Svetozara Markovića 39“... Na mnogim koncertima je okupio veliki broj ljudi, a naročito se rado odazivao na pozive studenata i ljudi iz manjih gradova. Snimio je i treći album pod nazivom „Barutana ljubavi“, ali nakon sestrine smrti Miladin se povukao iz svijeta muzike i album nije objavljen...
Šobićeve pjesme, iako više od dvije decenije ćuti, traju širom nekadašnje zemlje od Triglava do Đevđelije i na najbolji način potvrđuju da je njegovo stvaralaštvo nadraslo i prostor i vrijeme.
(Izvor:CDM)
