Antonijević navodi i kako se nikome u procesu evropskih integracija neće gledati kroz prste kada je policijska tortura u pitanju. 

Slučajevi policijske torture vrlo su dobro dokumentovani u Crnoj Gori. Međutim, kao da izostaje reakcija institucija. Kako to vidite? 

Organizacije za zaštitu ljudskih prava izuzetno su temeljne u Crnoj Gori, prije svega Akcija za ljudska prava, sa kojom sam godinama sarađivao i čiji izvještaji sadrže zaista neoborive dokaze o policijskoj torturi. Stoga me ne čudi ocjena da su slučajevi torture dobro dokumentovani. Ujedno, ne treba zanemariti ni povjerenje žrtava u organizacije civilnog društva, jer veliki broj slučajeva govori o želji da se slučaj prijavi, istraži i počinioci osude. Dodajem i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore koji kroz Nacionalni preventivni mehanizam reaguje, dokumentuje torturu i prati postupke koji se pokreću protiv policijskih službenika. Ovdje prije svega naglašavam učestalost zlostavljanja kao policijskog metoda kojom se iznuđuju iskazi, na šta se dugi niz godina ukazuje, a djeluje da ta izuzetno loša pojava ne jenjava. Tu dolazimo do riječi koja se polako šunja na našem Zapadnom i ne baš tako otvorenom Balkanu, a to je nekažnjivost. Svaka nekažnjivost otvara na desetine novih slučajeva, jer nekažnjivošću pravosuđe šalje poruku da je to protivzakonito ponašanje poželjno. 

Krivična prijava Specijalnom tužilstvu protiv tužiteljke Ljubice Caković zbog zloupotrebe službenog položaja i prikrivanja krivičnog djela

Ljubica Caković

Specijalnom državnom tužilaštvu je na osnovu čl.254. i 255. st.l. Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore, podnijeta krivična prijava protiv Ljubice Caković državne tužiteljke u Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju, i to zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz čl.416. st.1. KZ CG , ovlašćenja i nevršenjem svoje službene dužnosti, jer je nezakonito postupala po krivičnoj prijavi protiv načelnika CB-a, Bijelo Polje, Tončić Radovana. i službenika-inspektora ovog CB-a, Moračanin Vuka, Šećković Veselina, te službenika posebne jedinice policije Crne Gore, Komnenić Milana, Kovačević Slobodana, Garčević Dejana, Bubanja Ivana, Miranović Dušana i Šljivančanin Marka, i to zbog krivičnih djela zloupotreba službenog položaja iz čl.416. st.1. KZ CG, protivzakonito pretresanje iz čl.170. st.3. KZ CG, proganjanje iz čl.168a st.1. KZ CG, i krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti iz čl.168. st.1. KZ CG.

Naime, grupa građana Bijelog Polja podnijela je više krivičnih prijava protiv načelnika bjelopoljske policije Radovana Tončića, načelnika kriminalističke policije u Bijelom Polju Veselina Novovića, komandira policije Slobodana Lukovića i načelnika Granične policije Sjever Vladimira Konatara i njima povezanih lica zbog zloupotrebe službenog položaja, nezakonitih pretresa, ograničavanja slobode kretanja, proganjanje na političkoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi, zlostavljanje, protivzakonit uticaj i drugih krivičnih djela kažnjivih po odredbama KZ CG.

Ekstremisti i kriminalci iz bjelopoljske policije vrše teror nad građanima, koji su nosili USA,EU i NATO zastave za vrijeme protesta na bjelopoljskim ulicama.

Oštećeni građani podnijeli su istražnom sudiji zahtjeve da provjere da li su službenici policije nakon 25 i više pretresa bez naloga suda obavijestili istražnog sudiju, što su bili dužni po čl. 83 tačka 7 ZKP-a CG, jer posjeduju Zapisnike policije o izvršenom pretresu bez naloga suda.

25 i više pretresa

Dobili su odgovor od Osnovnog suda u Bijelom Polju V – Su. br. 225/2022 od 28.03.2022 godine da službenici policije nisu obavijestili istražnog sudiju ni o jednom pretresu za taj određeni period bez naloga suda čime su počili više teških krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti i to kršenja ljudskih i građanskih prava i sloboda zagarantovanih Ustavom Crne Gore i Evropske konvencije za ljudska prava.

Unutrašnja kontrola je, čini se, zakazala?

Ne bih tako oštro kvalifikovao, policija u procesu unutrašnje kontrole, kao što joj i zakon nalaže, provjerava navode, pokreće disciplinske postupke i suspenduje policajce koji prekorače jasne granice. Naglašavam da je za potpunu promjenu ponašanja policijskih službenika, potrebna klima u kojoj policijska tortura nailazi na osudu ne samo društva, države, to jest pravosuđa, već i kolega policajaca. Dokle god se odmahuje rukom i okreće glava od očiglednih slučajeva torture, neće se osjetiti promjena u Crnoj Gori. Ta pažnja i istrajnost u borbi protiv torture je i obaveza u Poglavlju 24, no ovdje se ne treba boriti protiv torture zbog Evropske unije, već kako bismo zaštitili svakog građanina, svakog pojedinca. 

Da li je dobar predlog da se pravosnažno osuđenima za torturu zabrani obavljanje javnih funkcija? 

Takav predlog može djelovati dobro u javnosti, no meni to ima pomalo populistički prizvuk, Izuzetno je teško donijeti propis koji ne bi kršio ljudska prava onih koji su osuđeni, a koji su svoju kaznu izdržali, čak i za tako teška krivična djela, kakva je tortura. Vjerujem u javnost Crne Gore, vjerujem i u vašu skupštinu u kojoj se može jasno ukazati na konkretne primjere torture i tako otvoriti polemika na koju već predugo čekamo u cijelom regionu.  No, da bih vam dao dobar i za vaše čitaoce interesantan odgovor, neophodno je da mi date primjer nekoga ko je osuđen za torturu, a da sada obavlja javnu funkciju u Crnoj Gori. Ima li takvih? 

Moraju li se generalno pooštriti pravila kada su u pitanju takozvana “obavještenja od građana” jer se time otvara prostor za zloupotrebe?

Svaki slučaj policijske torture koji se dogodi na saslušanju koje se vodi kao "obavještenje od građana“ podjednako je težak kao i policijska tortura nad osumnjičenim prilikom istrage. Veliki je broj slučajeva gdje se nakon policijske torture prikupe dokazi na nelegalni način. Iznuđivanje dokaza mora naići na najoštriju osudu, a i sudovi bi morali ovakve dokaze da izuzimaju iz predmeta, no to zavisi i od spremnosti advokata okrivljenih da se u to upuštaju.

Može li se očekivati neka vrsta međunarodne reakcije, posebno od Komiteta za prevenciju torture? 

Reakcija je već tu, imamo izvještaj iz juna ove godine koji je izradio Komitet za prevenciju torture i nečovječnog postupanja (CPT ). Ovo stručno tijelo Savjeta Evrope je zasigurno najpozvanije da reaguje, da izvrši provjeru navoda i da u svom izvještaju vrši pritisak na Crnu Goru, prije svega kao zemlju koja želi da pristupi Evropskoj uniji. Nikome se u procesu evropskih integracija neće gledati kroz prste kada je policijska tortura u pitanju i zato je neophodno ući hrabro u borbu protiv nekažnjivosti, ali i biti na terenu, raditi obuke policijskih službenika, kako bi promijenili široko raširenu praksu i blagonaklon stav kada se pređe granica dozvoljenog u istrazi pred policijom.

Potrebno je pod lupu javnosti staviti sve djelove postupka, a ovdje prije svega govorimo o predistražnim postupcima u kojima policija prelazi granice dozvoljenog. Tu bih dodao i Komitet protiv torture Ujedninjenih nacija koji takođe može biti adresa za slučajeve torture na koje se ukazuje. 

Moramo se boriti da u Crnoj Gori, u skladu sa međunarodnim standardima odgovaraju nalogodavci odnosno oni koji su znali, tolerisali i nijesu učinili ništa da se odgovorni za torturu kazne.