Koliko je realno očekivati prolongiranje izvještaja EK, te šta bi to sve značilo, uz neozaobilazan osvrt i na druga aktuelna pitanja vezana za pravni poredak u našoj zemlji za Portal Analitika govori univerzitetski profesor i predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore Branislav Radulović.

 Da li bi odgovornost za potencijalno lošu ocjenu EK, kada je u pitanju vladavina prava, trebala da bude jasno locirana?

Radulović: Definisanje odgovornosti je prvi uslov da bi se ispravile greške. Najveća greška, u prethodnom periodu, jeste to da je ustavni princip vladavine prava zamijenjen principom prava na vladavinu. Ukoliko se napravi takva greška pravni poredak i ukupni sistem će zavisiti od “vladalaca”, a ne od nezavisnih i kredibilnih institucija koje postupaju u skladu sa ustavom i zakonom.

Drugo, najodgovornije institucije sve tri grane vlasti imaju jasno utvrđene obaveze i mjerila uspjeha vezano za pregovaračka poglavlja 23 i 24. Stoga, odgovornost za (ne)uspjeh u ovom segmentu je vrlo jednostavno utvrditi i funkcionalno locirati.

Kako Vi percipirate aktuelno stanje kada je u pitanju vladavina prava u Crnoj Gori?

Radulović: Meritornu ocjenu o stanju vladavine prava daće Evropska komisija u svom prvom narednom izvještaju, koji se može očekivati sredinom oktobra. Međutim, već sada činjenica da je izvještajni period obilježio veliki broj neustavnih zakona, nezakonita otpuštanja i politički inspirisane smjene, nesprovođenje sudskih odluka, nefunkcionalne i institucije u v.d. stanjima upućuju da se u pregovaračkim poglavljima 23 i 24 ne može očekivati napredak. Stoga, stanje “stagnacije” u ovoj oblasti vjerovatno će biti zabilježeno i u ovogodišnjem izvještaju EK.

 Upozoravate, ne prvi put, da je opasno da se princip vladavine prava zamjeni “pravom na vladavinu”. Koliko ta devijacija doprinosi potencijalno nepovoljnom izvještaju EK?

Radulović: Ta devijacija je u svakom obliku i svakom vremenu jako opasna. Još je u Knjaževini Crnoj Gori crnogorski mudrac i sudija Sula Radov upozoravao vlasti da ne postupaju “po zagonu, već po zakonu”. Stoga se sistem mora stabilizovati, povratiti pravnu sigurnost za svakog građanina i omogućiti da politički procesi za građane donose benefit, a ne povećanu nesigurnost, neizvjesnost i konfliktnost.

Može li se očekivati brzo konstituisanje nove Vlade, s obzirom na ustavne i druge procesne rokove?

Radulović: Nakon proglašenja konačnih rezultata izbora procesni rokovi su počeli da teku i oni su vremenski okvir unutar kojeg se trebaju obaviti utvrđene radnje. Da li će se čekati krajnji termini ili će proces teći brže zavisi od predsjednice Skupštine koja je u obavezi u roku od 15 dana da zakaže konstitutivnu sjednicu novog saziva parlamenta i zatim od predsjednika Države koji u roku od 30 dana treba da predloži mandatara za sastav nove Vlade.

Što se samog sastava nove Vlade tiče, njenih programskih odrednica i većine koju će dobiti u parlamentu sada je to više nego neizvjesno prognozirati, tim prije što još uvijek formalno nemamo mandatara koji bi u roku od 90 dana trebalo da predloži Skupštini program i sastav vlade.

 U ovom trenutku stiče se utisak da su svi politički subjekti voljni da “uđu” u Vladu, a pritom među njima je javno vrlo izražena konfrotacija. Koliko se (i da li) u takvom ambijentu može očekivati izbor stabilne izvršne vlasti?

Radulović: Crna Gora nema, poput zapadnih demokratija, izdiferenciranu političku scenu na ljevicu i desnicu, što otežava jasno programsko “grupisanje” parija u Vladi. Pritom, posljedni parlamentarni izbori su doveli do još veće defragmentacije partija, tako da će u novom sazivu biti veliki broj činilaca sa “ucjenjivačkim kapacitetom”. Stoga je sada teško predvidjeti da li će buduća Vlada biti programska, koncentraciona, oročena ili evropska kakva se najavljuje. Tim prije što u pojedinim činiocima, unutar njih samih, po ovim pitanjima za sada nema jasno deklarisanog saglasja.

Mogli bi doći čak u situaciju da dobijemo sistem kohabitacije, koja bi mogla biti posljedica moguće različitih pogleda na sastav i program Vlade između predsjednika države i budućeg predsjednika Vlade. U konačnom, sa stanovišta interesa građana i pravog poretka presudno je da se “vladavina” institucionalizuje, sprovodi u ustavnim okvirima i uz poštovanje principa pravne države i da je politički procesi unapređuju, a ne opstruiraju. Konstituisanje Skupštine i izbor 44. proevropske vlade prvi su, neophodan, uslov za to.