Knjiga obrađuje više tema, a Martinović je sa posjetiocima podijelio zaključke svojevrsnog istraživanja u potrazi za odgovorom na pitanja zašto se smatra da su Crnogorci lijeni i zašto nema života bez kulture i umjetnosti.

"Ratničkim plemenima je borba za slobodu bila sve, pa ne čudi što su ratnici osjećali prezir prema radu. Lijenost Crnogoraca je na nivou vica i nije loše da se šale sami sa sobom jer samo duhoviti narodi mogu da se smiju i sebi", kazao je on. 

Kroz priču o jataganu koji je imao magijsko svojstvo i bio moćno oružje za ubijanje da bi se kasnije transformisao u oruđe za izradu umjetničkog djela, autor pojašnjava da je želio da pokaže da i nešto što je prokleto, u pravim rukama može biti pretvoreno u zlato.

"Ratovanje je vrsta umjetnosti, pa je tako crnogorski ratni gen doprinio umjetničkom. Kroz dugi istorijski period u Crnoj Gori umjetnost je bila zapostavljena, osim pisane riječi gdje, zahvaljujući Petrovićima, imamo izuzetnu istoriju. Umjetnost – likovna, dramska, muzička nije bila priznata, nisu postojale prave riječi za neke slikarske tehnike, niti nazivi za sve boje, a danas, s obzirom na broj stanovnika, zemlja smo sa najviše umjetnika, naročito likovnih. Umjetnička energija je akumulirana vjekovima da bi eksplodirala 1951. godine, kad je Petar Lubarda u Beogradu imao izuzetno značajnu izložbu kako za umjetnost, tako i za tadašnju zemlju, društvo i drugačiji umjetnički put. Moramo biti ponosni na umjetnike i više ih podržavati“, poručio je Martinović.