Njegovu smrt potvrdio je njegov zet, režiser Tod Fild, ne precizirajući uzrok smrti, prenosi Njujork tajms.

Goldman se borio da preživi kao pisac dok reditelj Miloš Forman nije vidio njegov tekst za projekat nazvan "Shoot the Moon", njegov prvi scenario, i oduševivši se, pozvao ga da za veliko platno adaptira roman Kena Kizija "Let iznad kukavičjeg gnijezda".

Film, sa Džekom Nikolsonom u glavnoj ulozi koji glumi buntovnog novog pacijenta u psihijatrijskoj bolnici, izašao je 1975. Goldman i Lorens Hoben, koji dijele zasluge za scenario, dobili su Oskara za najbolji adaptirani scenario, film je takođe proglašen za najbolji, a Oskara je donio i Formanu, Nikolsonu i Luiz Flečer, koja je glumila strogu i krutu medicinsku sestru Rečid.

"Čak i tada sam objesio nos", napisao je Goldman 1981. u eseju za Njujork tajms o nesigurnostima života jednog pisca.

"Na kraju krajeva, adaptirao sam nečije tuđe djelo. Da li je to stvarno bilo moje?!", upitao je skromno.

Možda je dodatno doprinijelo i to što je Kezi osudio adaptaciju.

Međutim, ako ga je ta sumnja mučila, sigurno je raspršena kada je dobio drugog Oskara za originalni scenario za "Melvin i Hauard", direktno pisan za film.

Taj film je zasnovan na priči o životu Melvina Damara, vlasnika benzinske stanice u Juti koji je tvrdio da mu je Hauard Hjuz, u rukom pisanom testamentu, ostavio dio svog ogromnog bogatstva.

Filmski kritičar Vinsent Kenbi je u Tajmsu taj film nazvao "satiričnom ekspresijom američkog sna u završnici 20. vijeka". Krug kritičara Njujork tajmsa taj film je ocijenio najboljim te godine, davši Goldmanu svoju nagradu za najbolji scenario.

Goldman je radio sa rediteljem Martinom Brestom na dva filma – "Miris žene" (1992) i "Upoznajte Džoa Bleka" (1998).

"Ljudi ga zovu scenaristom scenariste. Ja sam ga zvao ‘čovek sa rendgenskim ušima’, jer se savršeno sjećao svake nijanse komentara nekoga od prije 50 godina – mogao je da reprodukuje ton, a razlog zašto ga je zapamtio je što je ton ispričao priču", kazao je Brest u telefonskom intervjuu.

Goldman bi se oslanjao na ta sjećanja u oblikovanju karaktera, kao što je učinio i za scenario za "Miris žene", priču o slijepom vojnom oficiru u penziji i studentu privatne pripremne škole koga je unajmio da brine o njemu, za koji je Goldman bio nominovan za Oskara. Slijepog oficira igrao je Al Paćino, a Goldman je za Tajms rekao da je za njegov lik pozajmio neke djelove karaktera svog oca, jednog od njegove braće i svog prvog narednika u vojsci.

Brest je rekao da je Goldman bio vješt saradnik, ne samo sa drugim scenaristima, već i sa rediteljima i drugima uključenima u proces snimanja filma.

"Sebe je smatrao filmskim stvaraocem, radije nego piscem. Bio je dio stvaranja filma", dodao je Brest o Goldmanu.