Zato se danas može konstatovati da crnogorsko pravosuđe nije bilo nikad na nižem nivou, da je Crna Gora država gdje se pod maskom ruke pravde prikriva institucionalna nezrelost koja nerijetko prerasta u bahatost, a iza koje nevješte maske stoje kontroverze na svim nivoima djelovanja.

Primjer žrtve ovakvog sistema je Petar Lazović kojem umjesto u sudnici, u fer postupku, je unaprijed presuđeno da li u nekoj kući, redakciji ili pak novom interesnom lobiju, svježoj političkoj trgovini ostaje da se utvrdi.

Nakon 11 godina od otvaranja pristupnih pregovora za članstvo Crne Gore u EU u posljednjem Izvještaju o napretku (oktobar 2022), ali i u najskorijem non-pejperu, koji je izradila Evropska komisija, jasno se apostrofira da je Crna Gora izgubila fokus u oblasti vladavine prava te da je u proteklom periodu došlo do niza zastoja, a da nijesu riješena brojna otvorena pitanja koja bi vodila ispunjavanju privremenih mjerila iz poglavlja 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava.

Zeković je upitana kako smo nakon više od decenije pregovaranja sa EU, došli do pozicije države kojoj se otvoreno zamjera zastoj, ali i postavlja pitanje političke volje za oživljavanje pregovora?

“Upravo je ovo kontekst na koji sam morala ukazati na početku našeg razgovora, budući da neki objektivniji posmatrači ipak bolje od nas uviđaju ozbiljnost i obim problema u oblasti koja je i po mom mišljenju primarna, skrećući nam pažnju na fokus koji moramo usmjeriti na tu oblast - na vladavinu prava. Bila bih mnogo srećnija kada bismo vodile razgovor na temu nekih postojećih ili novih zakonskih rješenja u kontekstu implementiranja EU acquisaa u nacionalno zakonodavstvo, kroz stručnu razmjenu mišljenja sa kolegama i analize koje bi i građanima koji prate medije pomoglo da bolje razumiju proces“, kazala je Zeković i dodala da bi u takvom scenariju, njene kolege i ona kao i ukupna stručna javnost mogli biti relaksirani po pitanju komentarisanja konkretnih predmeta i postupaka u bilo kojem prostoru izvan sudnice, što je po njenom sudu i jedino pravo mjesto za vođenje sudskog postupka.

“No, jasno je svima da je aktuelni trenutak prinudio profesionalce da medijski reaguju u pravcu zaštite integriteta i ličnih prava klijenata, kao i zaštite elementarnih etičkih i profesionalnih standarda, upravo iz razloga što se, nažalost, postupci vode u medijima, te se manipuliše i konstruiše navodnim dokaznim postupkom i to u nastavcima, čime se najgrublje krši pretpostavka nevinosti okrivljenih, o čemu sam više puta govorila u javnosti, očigledno bez efekta. Ovakvim postupanjem medijskih poslenika, pojedinih političkih krugova, kao i predstavnika izvršne vlasti postajemo društvo u kojem se gube svi kriterijumi normalnog na zakonu zasnovanog sistema djelovanja, a gdje nema mjere već bestijalnost postaje paradigma na svim nivoima“, naglašava Zeković.

Novinari Pobjede su je upitali šta je, po njenom mišljenju, korijen problema i da li se ovakvim postupanjem utiče na sudsku granu vlasti?

“Na temu, koja se tiče sunovrata profesionalizma u sudskoj grani vlasti u aktuelnom trenutku i ukazivanja na mogući korijen problema, na neki način sam pozvana da dam svoje mišljenje iz razloga što sam više od dvije decenije u sistemu pravosuđa u različitim formatima.

Prije tačno 10 godina podnijela sam ostavku na funkciju sudije Osnovnog suda u Podgorici, ukazujući još tada na sve evidentne nedostatke sistema baziranog na subjektivizmu i neprincipijelnosti, koji urušava integritet sudijske funkcije, a samim tim i nezavisnost pravosuđa. Izbor i napredovanje ne na osnovu rezultata, već na osnovu spremnosti na podobnost kad to zatreba različitim interesnim krugovima ili pojedincima, nije niti će ikada biti manifest mog profesionalnog djelovanja“, kazala je Zeković.

Dodaje da nema nikakav problem da kaže da nije i ne može, niti smije biti opravdanje sudijama bilo kakav pritisak i očekivanje javnosti, pa ni aktuelni pritisak, ukoliko su u pitanju odgovorni i hrabri pojedinci, spremni da odlučuju isključivo na osnovu zakona i dokaza, na šta ih obavezuje prije svega javna funkcija koju obavljaju, a upravo je poručuje ličnim primjerom pokazala i dokazala da su principi nezavisnosti i samostalnosti beskompromisan postulat, i vrijedni podnošenja ostavke u sistemu koji te principe ne prepoznaje.

“Sistemu koji ne odlučuje na osnovu kvaliteta rada, već na osnovu svakog drugog samo ne tog kriterijuma, a kako sam i navela u svojoj ostavci prozivajući tada kompletnu hijerarhijski nadređenu strukturu pravosudnog sistema, kojim je rukovodila, da ne kažem gazdovala, Vesna Medenica. Sistema, koji već decenijama funkcioniše po prepoznatljivom obrascu napredovanja podobnih pojedinaca, svakako uz izuzetak nekih pa najviše 5 odsto, stvarnih profesionalaca, koji se svojim integritetom, neprobojnošću i hrabrošću jasno odvajaju“, kategorična je Zeković.

Upitana je da li su se nadležne institucije, uključujuci i predstavnike EU, bavile adekvatno ovom temom, budući da je ih, kako kaže, blagovremeno direktnim obraćanjima obavještavala o korijenima problema koji ozbiljno dovode u pitanje nezavisnost sudstva?

“Nažalost, rekla bih da je crnogorsko pravosuđe na nikad nižem nivou kada su u pitanju neprikosnovene vrijednosti nezavisnosti i odgovornog postupanja, a ovo ću pokušati pojasniti praktičnim aktuelnim primjerima crne hronike, koja je postala naša zbilja. Dakle, mala je ovo zemlja, zemlja apsurda, pa je zaista nemoguće prikriti pod maskom ruke pravde, toliku institucionalnu nezrelost koja nerijetko prerasta u bahatost, a iza koje nevješte maske stoje kontroverze na svim nivoima djelovanja, a što eskalira činjenicom da smo svi prinuđeni i postali žrtve sistema u kojem se sudi po redakcijama, kućama, kafićima, u taksiju itd, koja presuđenja potom samo formalno dobijaju svoj legitimitet u sudnicama, budući da je već neko vrijeme jasno da je jednom okrivljenom, nažalost, unaprijed presuđeno, da li u nekoj kući, redakciji ili pak novom interesnom lobiju, svježoj političkoj trgovini, jedino to ostaje da se utvrdi“, poručuje Zeković.

Naglašava da je obzirom da je jasno već godinu unazad, a svakim danom sve više, da mu se ne sudi na osnovu zakonite optužnice i nakon zakonito sprovedene tužilačke istrage, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, a to je jedino što odbrana traži i s pravom očekuje. Fer suđenje u fer postupku.

“Međutim, uzalud. Stiče se poražavajući utisak da su crnogorski sudovi podlegli negativnoj kampanji i da je pobijedila medijska propaganda kreirana u odnosu na pojedinca s ciljem da stvori negativnu predstavu i toliki prezir pa čak i otvorenu mržnju javnog mnjenja, da se čini da onda sudovi nemaju snage da u takvom kontekstu donesu na zakonu zasnovane odluke, već idu linijom manjeg otpora i povinuju se očekivanjima upravo tih interesnih krugova.

Naravno da je jasno da govorim o slučaju okrivljenog Petra Lazovića, čije ime više od godinu dana puni naslovne strane i udarne termine i stranice određenih medija, i nad kojim se vrši nezapamćen medijski teror, koji se direktno reflektuje na odluke sudova po pitanju odlučivanja o njegovom pritvoru, u kojem se nezakonito nalazi već godinu dana. Kako drugačije objasniti, do potpunom suspenzijom zakonitog, savjesnog i principijelnog postupanja, po svim nivoima, i improvizovanjem nekog “rigidnog zastrašujućeg novog sistema sudske prakse“ nad jednim okrivljenim, sa starim visedecenijskim evidentno već, “prepoznatim kadrovskim rješenjima napredovanja“, koji su osluškivanjem da li zakulisnih političkih trendova i kompromisa, moćnika iz sjenke, ili nekog drugog uticaja, poduprijetim ne manje sumnjivim moćnicima medijskog neba Crne Gore, urezali trajan i zasigurno teško izbrisiv presedan, nikad viđen u istoriji sudske prakse, a i pravnom poretku jedne zemlje. Gdje se pokušava pod sudskim odlukama obrazlagati nešto što se niti jednim zdravorazumskim, a prije svega objektivnim zakonitim parametrom ne može objasniti niti obrazložiti, a da se ozbiljno ne postavi pitanje šta je rukovodeća pobuda pravosudnih organa u ovom lancu pravnog besmisla i nasilja nad pojedincem, uprkos svim materijalnim činjenicama i imperativnim zakonskim odredbama“, kazala je Zeković.

Podaci sa Skaj aplikacije za Specijalno tužilaštvo i pojedine sudove u Crnoj Gori predstavljaju dokaze, dok za advokate ove prepiske mogu biti putokaz, ali ne i jedini i ključni dokaz u krivičnim postupcima organizovanog kriminala.

Upitana je da li su za nju Skaj komunikacije dokaz i kako gleda na objavljivanje razgovora preko Skaj aplikacije nekadašnjeg policajca Petra Lazovića kojeg zastupate?

Napomenula je da redovni sudovi zanemaruju i odluke Ustavnog suda Crne Gore kojima se u cjelosti potvrđuju argumenti odbrane, a tiču se nezakonitog postupanja i nezakonitog istrajavanja na produženju pritvora, a što je potvrđeno i odlukom Apelacionog suda Republike Srbije, kojom taj sud ne prihvata Skaj aplikaciju kao dokaz, pa se samo nameće pitanje do kada će crnogorski sudovi ignorisati svoje zakonske obaveze?

“No, paralelno sa ovakvim oglušavanjem sudova o zakone i praksu, u određenim medijima se plasiraju navodne Skaj komunikacije te se organizuju i emisije povodom komentarisanja tih sadržaja, za koje profesionalna javnost svakako ima jasan stav da ne mogu biti dokaz, a o čemu je trebalo voditi računa prilikom ocjene opravdanosti i zakonitosti konkretne optužnice, ali će se pošto je i u toj fazi postupka izostalo valjano postupanje, istima baviti na glavnom pretresu odbrana suprotstavljajući svoje argumente argumentima optužbe.

Međutim, umjesto dvostranog postupka, svjedoci smo da se očigledno u crnogorski krivični postupak i to u odnosu na baš ovog okrivljenog uvodi i treća vrlo aktivna strana – medijski koncern Vijesti, koja je, stiče se utisak, podržana od strane SDT-a budući da su joj na raspolaganje stavljeni podaci i sadržaji koje aktivno objavljuje, a da pritom odbrani dugo vremena nije bilo omogućeno ni da elementarno izvrši uvid u spise predmeta“, ističe Zeković.

Upitala je da li ovakvo postupanje određenih medija i objavljivanje ovakvih sadržaja koji imaju prirodu kompromitujućih ikoga u ovom društvu zabrinjava i da li se postavlja pitanje granice između interesa javnosti da zna i zaštite prava okrivljenog u postupku, odnosno ne samo prava već i života?

Dalje je pitala da li iko u ovom društvu postavlja pitanje odgovornosti za prelaženje te granice od strane medijskih poslenika koji gubeći svaku mjeru, a u potpunom odsustvu profesionalne etike, ugrožavaju ne samo život ovog lica, već i bezbjednost njegove porodice u svakom smislu.

“Ovo posebno kad se ima u vidu više tragičnih epiloga koji su se dogodili nakon objavljivanja neprovjerenih kompromitujućih tekstova od strane istog medija, kao i komuniciranja sa potpisnicima ovakvih “crtanja meta“, o čemu je Petar Lazović blagovremeno obavijestio glavnog specijalnog tužioca i sve druge nadležne instance u Crnoj Gori.

Nameće se samo pitanje, zašto je interesovanje novinarskog tima te medijske kuće isključivo fokusirano na ovog okrivljenog i njegovo diskreditovanje na najgrublji mogući način i zbog čega je tako, iako smo svjedoci postojanja velikog broja aktuelnih predmeta koji se vode u odnosu na nosioce javnih funkcija ili se s druge strane baziraju takođe na tzv. Skaj aplikaciji.

Pritom, posebna težina ovakvog postupanja jednog medija koji sebe naziva nezavisnim, leži u činjenici da ovakvo nasilje sprovode već duže od godinu dana, nad licem koje je u pritvoru. Pa se opet nameće pitanje pobude i motiva ovako, mogu slobodno reći, nečovječnog postupanja u medijskom prostoru?! Iako, ponavljam ni lično ni profesionalno ne podržavam izmještanje predmeta iz sudnica, kod ovakvog kontinuiranog medijskog suđenja, podmetanjem najbizarnijih spinova i kvalifikativa jednom licu, za kojeg već cijela Crna Gora donosi u slobodno vrijeme po slobodnom nahođenju razne sudove i presuđenja, obaveza odbrane ovog okrivljenog je da pokuša da ga zaštiti makar u mjeri da apeluje za fer uslove suđenja u evidentno nefer ambijentu aktuelnog medijskog nasilja, koji do zabrinjavajućeg nivoa postaje dominantan faktor sudske grane vlasti“, poručuje Zeković.

U konačnom, ono što posebno zabrinjava je kako naglašava činjenica da se na ovakav način raspolaže i distribuira materijal označen oznakom tajnosti, a da nema reakcije niti jedne institucije sistema ili profesionalnog udruženja. Tužilaštva možda?

Upitala je  da li je uopšte moguće da smo društvo, u kojem je dozvoljeno da tekst jednog medija, koji je plod kršenja svih propisa istraživačkog novinarstva, 10. jula ove godine završi na zvaničnom sajtu Vlade Crne Gore? I pitamo se, gdje smo onda mi?

“Prije tačno 20 godina Savjet Evrope donio je Preporuku o medijskoj distribuciji informacija u vezi sa krivičnim postupcima, gdje je ispotencirano poštovanje načela o pretpostavci nevinosti, kao i da informacije koji se odnose na krivične postupke koji su u toku treba da se prenose ili šire preko medija samo onda kada to ne ide nauštrb pretpostavci nevinosti osumnjičenog ili optuženog. Upravo se na ovom polju prepliću profesionalna, ali i lična etika svakoga od nas i stoga nalazim da je ovo način da još jednom apelujem da je za svako demokratsko društvo važno da se uz neophodnu obazrivost i diskreciju obavještava javnost o krivičnim postupcima, uz neophodnost ispoljavanja naročite pažnje prilikom izbora riječi i načina obavještavanja javnosti kako bi se poštovalo pravo svakog okrivljenog, pa i Petra Lazovića, na pretpostavku nevinosti, ali i omogućilo istom pravo na pravično suđenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom“, pojašnjava Zeković.

Gdje se završava medijsko-kumovski diktat crnogorske “institucionalne“ zbilje

Ukazala je na moć koja se nalazi u rukama medija i njeno dejstvo na određene krivične slučajeve.

Upitana je da li je odgovornost samo na medijima ili i na onima koji “puštaju određene informacije o određenim ličnostima“?

“Dakle, svima nam je jasno da jedan medij zloupotrebljavajući u kontinuitetu medijski prostor, na krajnje opasan i nehuman način ne samo da besprizorno ugrožava prava pritvorenog lica, kao i svaku realnu mogućnost da mu se sudi u fer postupku, već na osnovu spinovane, neprovjerene a od strane informatičke struke i krajnje upitne prepiske, sebe i kompletno crnogorsko društvo do te mjere kompromituje, da se svima nama više gubi granica, gdje počinje tužilačka i policijska nadležnost a gdje se završava medijsko kumovski diktat crnogorske “institucionalne” zbilje.

Upravo na razgraničenju ovih “nadležnosti” da ne kažem naše nacionalne ironije, moguće da se nazire izlaz iz ove bestijalnosti sistema, čije žrtve smo svi mi koji apelujemo i borimo se samo za elementarne uslove suđenja u fer postupku, drugim riječima procesne pretpostavke za pristojnost pravosudnog sistema jedne zemlje“ jasna je Zeković.

Međutim,pojašnjava da “dok god budemo taoci ovako neslavnog primitivnog sistemskog obrasca sile i moći iz sjenke, polaziće za rukom i nadležnim instancama da izigravajući nezavistan “strašni sud” prikrivaju činjenice i dokaze o udžbeničkom primjeru realizovane namjere bjekstva (lice koje se procesuira zatečeno je na aerodromu sa kartom u jednom smjeru) , a podmeću i konstruišu zavjere sile u drugom predmetu (gdje u odsustvu bilo kakve okolnosti koja bi opravdala opasnost od bjekstva lice je nezakonito u pritvoru godinu dana), ispisujući tako zaista neslavne stranice istorije jednog društva, koje je kao doživjelo promjenu vlasti nakon tri decenije, a kojoj promjeni sam se kao savremenik svih anomalija na koje i danas ukazujem, radovala kako profesionalno tako i lično, kao i svaki slobodan građanin Crne Gore koji teži ozdravljenju svoje lijepe no ipak, posrnule zemlje“.

Ukoliko je kako dodaje 33 - godišnji Petar Lazović nosilac višedecenijskog crnogorskog kriminala, obezbijedite mu makar jedno od osnovnih prava, budući da ste mu svako najgrublje ugrozili, a to je jednakost građana pred zakonom.

“Međutim, nažalost, dok god kumovske sjenke obasjavaju vrh pravosuđa, pa i kad taj vrh biva razotkriven, sjenke uspijevaju da zasjene materijalne činjenice u pogledu opasnosti od bjekstva čak i SDT-u, koji “zaboravlja” takav pritvorski osnov u ovoj pravnoj “drami” da postavi, a što je sudovima poslužilo kao pogodan teren za očekivane odluke.

Dakle, dok god je tako, svi mi ćemo biti samo taoci izigravanja pravde u jednom najvećem licemjerju igrokaza mračnih sjenki koje decenijama dominiraju nad crnogorskim pravosuđem, gdje činjenice i dokazi, kao i sva obavezujuća načela, koja se, da podsjetim kolege zovu načelo nezavisnosti postupanja, načelo istine, načelo zakonitog i fer postupka, načelo prezumpcije nevinosti, ostaju mrtvo slovo na papiru.

Ovo stoga, što je nažalost u Crnoj Gori običajno pravo dominatno i jedino koje sudska grana vlasti adekvatno afirmiše kao obavezujuće pravo, pred kojim je sve ostalo muk. I to smo mi. Tako se vraćamo u zemlju paradoksa i zemlju kolektivne amnezije, pod “zastavom ruke pravde” koju usmjerava s jedne strane medijsko pranje biografija višedecenijski prepoznatih kriminogenih struktura, sveprisutnim nasilnim pokušajima bez presedana, smještanja jedne porodice kao centralnog problema kriminala u zemlji, a s druge strane duboko paralisane sudske vlasti. I onda se pitamo kako to da pred EU i dalje padamo na prijemnom ispitu, pa i nakon 11 godina uzaludnog izigravanja “vladavine prava”. Vladavine, prije bih rekla sile koja decenijama ismijava institucionalnu zrelost i pojedince koji uprkos svim ovakvim deformitetima ostaju profesionalci“, zaključila je Zeković.