Mitropolit Boris završio je Kijevsku bogoslovsku akademiju. Prethodno je bio u Rimu, gdje je završio školu u bugarskom pravoslavnom manastiru.

U Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi je od 1998. godine. Prvo je bio ipođakon, a nakon toga - od 2006. godine - đakon i sveštenik.

"Moj čitav život je od 17. godine posvećen napretku i radu CPC", govorio je svojevremeno.

U Kijevu je 2016. godine dobio zvanje arhimantrita, a tri godine kasnije na Cetinju zvanje episkopa Nikšićko-ostroškog.

Bojović je u prvoj polovini devedesetih donio odluku kojoj će crkvi pristupiti, a prije toga i - koju ne doživljava kao svoju. Dogodilo se to, 1991. godine, kada je kod podgoričke crkve Svetog Đorđa prisustvovao scenama koje mu se nijesu dopadale.

"U Podgorici je bila bina, pucanje, obučeni Arkanovi ljudi, Amfilohije među njima, užas", opisivao je on veče u Podgorici, kojoj je prethodio i dolazak Željka Ražnatovića-Arkana u Cetinjski manastir.

Nedugo zatim, 1993. godine, CPC je obnovljena, a pet godina kasnije Boris će postati dio njenog sveštenstva.

Posljednjih je godina bio naročito aktivan i u javnom životu, stičući time naklonost mnogih vjernika koji CPC doživljavaju kao svoju religijsku zajednicu.

Izvor: Analitika