Iako su sve očiglednije aktivnosti predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića na razbijanju matične partije, izvori iz obavještajnih službi navode da nije jasno da li on direktno izvršava naloge Aleksandra Vučića, ili je samo žrtva zloupotrebe koju vješto realizuje srpska BIA.

Smatraju da Milatović još uvijek nije potpao pod direktnu kontrolu Vučića, iako nemaju sumnje da je to sljedeći korak koji će uslijediti nakon što bude primoran da zatraži podršku i pomoć Beograda za unutarpartijsko razračunavanje, što iskusni srpski obavještajci neće propustiti da ga čvrsto uvežu u svoju mrežu. Za sada, Milatović je vjerovatno zloupotrijebljen tako što su iskorišćene njegove lične osobine koje su inače veoma pogodne za to, kao što je egocentričnost, narcisoidnost, potreba da dominira i „bude glavni“ i tome slično. Upravo ove osobine umješno koriste operativci BIA koji mu posredstvom saradnika u njegovom okruženju svjesno plasiraju informacije i dezinformacije i na taj način kanališu njegovo ponašanje u pravcu koji im odgovara, konkretno u datom momentu ka cijepanju Evrope sad.

Zbog ličnih osobina koje ga odlikuju, Milatović nije u stanju da shvati da potezi koje vuče predstavljaju „zabadanje trna u zdravu nogu“, odnosno uništavanje partije koja je za svega nekoliko mjeseci postala najjači politički subjekat u Crnoj Gori osvojivši između ostalog tri najznačajnije funkcije – predsjednika države, premijera i gradonačelnika Podgorice. Nadasve, aktuelne prilike na političkoj sceni, garantovale su svijetlu budućnost Evropi sad, posebno ukoliko ostvare uspjeh u realizaciji ekonomskog programa za koji se zalažu, odnosno unaprijede standard crnogorskih građana.

Predstojeći raskol će bez sumnje oslabiti obje struje, a posebno Milatovićevu, koja će se izlaskom iz Evrope sad praktično odreći identiteta koji je stvorio ovaj pokret i utopiti u očigledno bezličnu novu SNP čiji dio planira da postane. Na taj način Milatović svoje saborce vuče direktno u ponor, s obzirom da će ostati izvan 44. Vlade čije je formiranje gotovo izvjesno, ali vjerovatno i izvan svake naredne, budući da na sljedećim izborima ne mogu ostvariti ni približan rezultat onom iz juna 2023. godine. Upravo navedeno predstavlja ključnu zamjerku Milatoviću od strane većeg dijela rukovodstva i članova partije, koji ističu da njega to ne brine, jer je on za sebe lično osigurao funkciju za narednih pet godina, dok će oni vječito ostati u opoziciji kao nekadašnje kolege iz SNP-a koji je stvoren na sličan način.

Još jedan problem kojeg Milatović nije svjestan, a koji će definitivno okončati njegovu političku karijeru, kao i karijeru dijela partije koji mu se eventualno pridruži, je taj što očekuje da će u novoj stranci biti „glavni“. Razočarenje koje će doživjeti kad vidi da ni tamo neće ostvariti svoje ambicije dovešće do još jednog cijepanja, koje će dokrajčiti Milatoviću partiju.   

Ključni problem Milatovićeve „kratkovidosti“ je katastrofalan izbor savjetnika za bezbjednost, na koju funkciju je postavio nekadašnjeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejana Vukšića, čiji bi posao trebao da bude da ukaže predsjedniku države na opasnosti i zaštiti ga od malignih uticaja sa strane. Međutim, Vukšić očigledno ne samo da ne obavlja posao za koji je plaćen, već predstavlja jedan od glavnih kanala preko kojih se djeluje na predsjednika države da vuče poteze koji nijesu u interesu Crne Gore, ali u konačnom ni njega lično. Ovakvo ponašanje Vukšića je dijelom zbog toga što je kao registrovani saradnik srpsko ruskih obavještajnih službi dobio takav nalog, ali i zbog toga što apsolutno ne razumije posao koji treba da radi.

Vukšić je inače čovjek koji se predstavlja kao veliki znalac u oblasti bezbjednosti, iako je jednogodišnje obnašanje funkcije direktora ANB jedino iskustvo koje ima u ovoj profesiji tokom čitavog života. Ne samo da je vrijeme koje je proveo u sektoru bezbjednosti zanemarljivo, već je, prema brojnim informacijama koje su izašle iz ANB tokom njegovog mandata, iskustvo koje je tamo stekao apsolutno neupotrebljivo, budući da je sve što je uradio u toj važnoj službi bilo pogrešno, tako da su njeni rezultati u tom periodu bili apsolutno najgori u njenoj istoriji. Dijelom je to posljedica Vukšićeve zlonamjernosti, jer je došao sa ciljem da uništi Agenciju kao najsnažniju prepreku realizaciji srpsko ruskih interesa, ali je sasvim sigurno i produkt apslutnog diletantizma Vukšića i „portira“ koje je izabrao za prve saradnike, od kojih je učio posao za koji je danas navodni ekspert.

O znanju i namjerama Vukšića dovoljno govori više incidenata koje je napravio sa mjesta direktora Agencije, među kojima je i onaj kada je direktno ugrozio bezbjednost agenata partnerske službe, ali i otvorio arhive ANB pripadnicima kriminalnih struktura i saradnicima stranih obavještajnih službi. Koliko je naučio iz te „greške“ pokazao je i nedavno sa nove pozicije u Predsjedništu, kada je iz najveće institucije u državi javno saopšten strogo čuvani plan o boravku u inostranstvu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, što je izazvalo još jedan međunarodni skandal. Iako nije javno saopšteno ko je podatak dostavio medijima, sasvim sigurno je savjetnik za bezbjednost morao da spriječi takvu aktivnosti koja je imala izuzetno negativne implikacije na imidž Crne Gore, ali i mogla imati katastrofalne posljedice za ukrajinskog lidera.

Izvor: Standard