Religija i LGBT+: Mogu li se na Balkanu pomiriti ova dva svijeta
Ilustracija, Foto: BBC na srpskom

Religija i LGBT+: Mogu li se na Balkanu pomiriti ova dva svijeta

Ispred Crkve Svetog Marka u centru Beograda, dvadesetsedmogodišnja Jana Krstić se prekrstila i zapalila sveću.

Dok fitilj pucketa i gori, topeći vosak koji se sliva čitavom dužinom svijeće, pravoslavna hrišćanka Jana se prisjeća kišovitog 17. septembra 2022. godine.

Tada je došla u istu tu crkvu, zapalila svijeću i otišla prvi put na Paradu ponosa u Beogradu, događaj koji je okupio LGBT+ ljude i njihove saveznike u kratkoj protestnoj povorci za veća prava ove zajednice u Srbiji.

"Krštena sam kao dijete, ali nisam tome pridavala značaj".

"U tinejdžerskim godinama sam shvatila da sam lezbejka, a tek sam tokom studija otkrila pravoslavlje", kaže ona za BBC na srpskom.

Uprkos oštrim izjavama protiv LGBT+ osoba kako iz vrha Srpske pravoslavne crkve, tako i vjernika, Jana kaže da nju ne muči to što je i lezbejka i pravoslavna hrišćanka.

"Moja seksualnost je onakva kakva jeste, a religioznost je stvar mog izbora, pa mislim da drugi ljudi ne treba da imaju problema sa tim."

Iz vrha Srpske pravoslavne crkve se pred svaku Paradu ponosa čuju osuđujući komentari, ali ne postoji konačan i jasan stav po pitanju LGBT+ zajednice.

Iako je patrijarh Porfirije izjavljivao da ima razumijevanja za istopolne zajednice sve dok se one ne nazivaju brakom, pozvao je i na otkazivanje Evroprajda u Beogradu, u septembru 2022. godine.

Iz SPC-a nisu odgovorili na pitanje BBC-ja o stavu crkve prema vjernicima koji nisu heteroseksualni.

Sporadične burne reakcije pojedinih crkvenih zvaničnika Ivica Živković, pravoslavni teolog, ne vidi kao mišljenja i stavove, već kao "medijski plasirane izjave, koje ne obavezuju nikoga kao vjernika ili pripadnika hrišćanske zajednice".

"Crkva do danas nije uvažila to pitanje na saborni način, kako je uvek u istoriji činila kada su se pojavljivala osetljiva sporna pitanja, niti je omogućila slobodno i mirno razmatranje suprotstavljenih argumenata, da bismo mogli da govorimo o zauzetom stavu", kaže Živković za BBC na srpskom.

Religiozni LGBT+ ljudi dvostruko su marginalizovani, kaže sociolog Miloš Jovanović.

"Prvo su marginalizovani jer su LGBT+ ljudi, a dešava se da su i u sopstvenoj zajednici ostavljeni po strani, jer su vjerujući i pripadnici SPC-a iz koje dolaze poruke uperene upravo protiv ove zajednice", kaže sociolog iz Niša za BBC na srpskom.

Jana Krstić je tokom studija filozofije otkrila religiju.

1301844522bd6162a5e6243b68c19b0718802b554

Jana Krstić, Foto: BBC na srpskom

"Slavili smo slavu u kući, obilježavali Božić i Uskrs, ali nikada nismo bili religiozni, sve su to bili samo običaji", priča ova žena pomalo simboličnog prezimena.

Međutim, čitajući obavezne knjige na fakultetu, ušla je u tajnu vjere.

"Pravoslavna hrišćanka sam, ali me pogađaju izjave iz Srpske pravoslavne crkve".

"Mislim da većina sveštenika i vladika ne predstavlja pravo lice hrišćanstva, naročito kada unižavaju žene i LGBT+ osobe."

Jana odlazi u crkvu, ali kaže da, kao i svaka hrišćanka, vjeruje da je bog uvek tu i da crkva nije jedino mjesto gdje može da se pomoli.

Nada se, kaže, da će jednog dana pravoslavni vjernici shvatiti Hristove poruke ljubavi i da neće pojedinci slati poruke mržnje protiv nje kao lezbejke i drugih LGBT+ ljudi.

Za razliku od Stefana i Jane, Vuk Adžić, transrodni muškarac iz Crne Gore, od malena je posećivao liturgije i bio dio crkve.

"Moji nisu bili religiozni, ali me je stric vodio na liturgije", priča Vuk, koji je po rođenju dobio ime Milena, za BBC na srpskom.

Odlazak u crkvu, dodaje, donosio mu je mir.

"Da nije bilo boga i molitve, ne znam kako bih sebi priznao da tijelo u kome sam rođen nije onakvo kako ga ja osjećam."

U molitvama u crkvi proveo je i težak put tranzicije iz žene u muškarca, a prije konačne operacije, imao je jednu želju.

"Nisam bio kršten, a nisam želio da na operaciju idem bez božijeg blagoslova."

Mejsec dana je obijao pragove Mitropolije crnogorsko-primorske kako bi mu dali blagoslov za krštenje.

"Konačno je tadašnji mitropolit Amfilohije dao blagoslov i krstio sam se".

"Želio sam da, ako se nešto desi - umrem kao Vuk, a ne kao Milena."

Porodično nasilje, život u skloništu LGBT Mreže Progres u Podgorici, mijenjanje gradova - sve je to bilo dio njegovog života.

"Jedina konstanta u mom životu je crkva", priča Vuk.

vukadzic

Vuk Adžić

I danas odlazi redovno na bogosluženja.

"Odlazim zbog sebe, ne zbog drugih, a da li me prihvataju drugi vernici - to je njihovo."

BBC na srpskom

Komentari

Komentara: (0)

Novi komentar

Komentari objavljeni na portalu Kodex.me ne odražavaju stav uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja.

Zabranjeni su: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne prijetnje drugim korisnicima, autorima čanka i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za članak.

Takvi komentari će biti izbrisani čim budu primijećeni.