– U nastavnom procesu izgleda kao da se samo nastavnik daje u odnosu prema učenicima, ali nije baš tako. Mnogo su ova djeca i mene naučila. Stoga je ovaj poklon bio neki vid zahvalnosti za ono što su oni meni pružili. Želio sam da to bude neki simboličan, skroman, lični poklon. A moja najveća satisfakcija bila je zadovoljstvo na licu mog učenika – priča Sijarić.

Inače, učitelj Vahidin Sijarić svakog dana opravdava svoje zanimanje i decenijsko poštovanje učenika i roditelja, a već šest generacija duguju mu vječnu zahvalnost za najbolje temelje obrazovanja i vaspitanja.

Kaže da je on tip učitelja od prije 100 godina i da sa svojim učenicima ostaje prijatelj zauvijek. Objašnjava da je osnova njegovog poziva davanje sebe cijelog, ne samo u gradivu koju predaje, već i u činjenici da je uvijek bio tu za svako dijete. Kaže da je svojim učenicima i van škole pomagao da donesu neke životne odluke, a ovakav odnos, tvrdi, u mnogo čemu pomogao je i njemu samom.

Učitelji jako vole djecu i zbog toga su i postali učitelji. A djeca su nešto najvažnije u svakom društvu. Od toga kako se mi ponašamo sa djecom i kako ih učimo u dobroj mjeri zavisi i kakvo ćemo društvo imati – navodi učitelj Sijarić koji je bio i uspješan sportista.

Ističe da je za svoj rad nagrađen time što ga djeca vole, a roditelji smatraju kućnim prijateljem.

– Djeca su uglavnom dobra. Promijene se kasnije kada odrastu, ali za to nisu krivi oni – poručuje omiljeni učitelj iz Ivanja.

Izvor Dan