Golubović smatra da javnosti treba objasniti neke fenomene.

”Kako to da je u privatnom/individualnom smještaju za prva tri mjeseca ove godine registrovano 49.562 dolaska ruskih turista, dok je u 2017, 2018. i 2019. godini, kada su turisti iz Rusije bili najbrojniji, za prva tri mjeseca zajedno registrovano 30.169 dolazaka? Kako to da je ove godine za prva tri mjeseca ostvareno za čak 64 odsto više registovanih dolazaka iz Rusije nego što je to ukupno bilo u prva tri mjeseca godina najbolje posjećenosti? Međutim, još je zanimljivije objasniti fenomen da je u prvih pet mjeseci ove godine ostvareni broj noćenja ruskih turista u individualnom tj. privatnom smještaju skoro pa jednak broju noćenja koji je ostvaren u prvih pet mjeseci prethodnih pet godina zajedno”, poručuje Golubović.

Foto: CIRT

On smatra da je vrlo bitno objasniti ove brojke koje predstavljaju zvaničnu turističku statistiku jer je godina u kojoj postavljamo apsolutne statističke rekorde, godina u kojoj nema organizovanih turističkih dolazaka sa tržišta Rusije.

”Ne postoje domaći, a ni inostrani turoperateri koji rade organizovan dolazak turista sa ovog tržišta, a direktnog avio-saobraćaja između Crne Gore i Rusije, koji je uzgred budi rečeno dominantan vid saobraćaja kada su dolasci turista sa ovog tržišta u pitanju, više nema. Dakle, pitanje koje se postavlja je vrlo logično, a to je da li je posjeta svih državljana Rusije koji su imali mogućnost da se registruju na turističkim info punktovima širom Crne Gore i plate boravišnu taksu kao da su turisti, zapravo posjeta koja je u turističke svrhe? Ili su jednostavno državljani Rusije iskoristili tu mogućnost da se na svakih mjesec dana, nakon izlaska iz zemlje i kratkotrajnog napuštanja granica, ponovo vrate i registruju na turističkom info punktovima kao da su turisti”, poručuje Golubović.

Dakle, kako ističe, postavlja se pitanje da li su statistički podaci koji se odnose na broj turističkih dolazaka i broj noćenja zapravo relevantni.

Podsjećamo da su iz Monstata kazali da oni broje svakog turistu koji izvan svoje uobičajene sredine provede najmanje jednu noć u smještajnim objektima, ali ne duže od 12 mjeseci neprekidno, kao i da se turistima ne smatraju osobe koje u mjestu posjete borave duže od 12 uzastopnih mjeseci (npr. diplomatski i konzularni predstavnici, izbjeglice, raseljena lica, osobe u tranzitu koje formalno ne ulaze u zemlju i sl.).