U Crnoj Gori ima stravičnih primjera nasilja, sa smrtnim ishodima, a prije samo nekoliko dana čovjek je pištoljem pucao u suprugu. Dobila je teške povrede glave, i ovog puta je imala sreće jer je preživjela, ali je pitanje što će biti ako je institucije ne zaštite.

Ovakvi i slični slučajevi nam pokazuju da kao društvo ne radimo da smanjimo ili eliminišemo nasilje, što se u ovom trenutku čini kao nemoguća misija.

Raičević, koja se godinama bori za pravdu žrtava nasilja, pruža im zaštitu i apeluje na institucije da isto to treba da čine, te da bez njihove pomoći nema pomaka, za Portal RTCG govori da se ženama koje trpe nasilje ne vjeruje dovoljno. Ocjenjuje da one sigurno zbog toga često i ne prijavljuju nasilnike.

“Žene koje pretrpe nasilje najčešće nailaze na nepovjerenje u stepen ugroženosti koji prijavljuju, čak i onda kada istorijat nasilja ili drugi faktori na to ukazuju. Sa druge strane, i pored toga što postoji prilično dobro regulisan pravni okvir, institucije svojim postupanjem pokazuju visok nivo tolerancije na nasilje”, navodi Raičević. 

Konstatuje da je kaznena politika još uvijek blaga.

“Analiza krivično pravnog odgovora na nasilje 2019. – 2022. koju je radila naša organizacija, pokazuje da se osim što su kazne za nasilje blage, vrlo rijetko se koriste mehanizmi koji bi omogućili zaštitu žrtava od daljeg nasilja. Zaštitne mjere koje se mogu izreći u prekršajnom postupku i mjere bezbjednosti se izriču u nedovoljnom procentu slučajeva”, ističe Raičević.

Govoreći o najekstremnijim slučajevima porodičnog nasilja, odnosno o femicidu, kaže da sama činjenica da femicidu obično prethodi nasilje ili prijetnje nasiljem, pokazuje da je neophodno da institucije svaku prijavu prime sa dužnom pažnjom i urade procjenu rizika po žrtvu.

“Pa da u skladu sa tim preduzimaju mjere da se obezbijedi adekvatna zaštita žrtava. Neophodno je reformisati postojeći sistem zaštite žrtava u smislu specijalizacije stručnjake za rad na slučajevima porodičnog nasilja. Osim toga, veoma je značajno raditi i na edukaciji mladih o rizicima i posljedicama koje ima rodno zasnovano nasilje”, predlaže Raičević.

Ističe i činjenicu da krivični postupci traju dugo i da to pokazuje da je potrebno “ažurnije postupanje pravosudnih organa i poštovanje načela hitnosti koje je propisano i Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici i pravno obavezujućim međunarodnim standardima”. 

“Naše klijentkinje najčešće istraju u ovim postupcima,  rijetko kada odustaju, što znači da odgovarajuća podrška u velikoj mjeri doprinosi uspjehu postupka i prevenciji daljeg nasilja”, navodi Raičević.

U pokušaju da se zaštite, žrtve porodičnog nasilja se, kaže Raičević, suočavaju sa nizom prepreka i problema.

“Iskustvo kroz svakodnevni rad sa ženama koje su pretrpjele nasilje i kroz mnogobrojna istraživanja koje je naša organizacija sprovodila, kao i analize podataka koje su objavile relevantne institucije, uočavamo da odgovor istih u velikom broju slučajeva i dalje nije na zadovoljavajućem nivou”, navela je ona.

Podsjetila je na podatke Uprave policije za prošlu godinu, koji pokazuju da je podnijeto 478 krivičnih prijava zbog krivičnog djela iz člana 220 Krivičnog zakonika Crne Gore, i drugih krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici, a kvalifikovana su drugačije.

“U istom periodu Uprava policije je podnijela 1.600 prekršajnih prijava zbog 2.312 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici”,kazala je Raičević.