Prije par godina, jedan banalan priimjer da se na brdu Gorica u Podgorici nalazi alligator, izazvao je opštu zabunu i pometnju. No to je samo minoran, možda i šaljiv primjer koji je ipak izazvao pozornost građana, ali to ne umanjuje njihov štetni uticaj.

Dovoljno je pomenuti samo to, što ovakvi narativi mogu da stvore sliku ili mišljenje o nekome ili nečemu, baziranim na apsolutnim neistinama.

Brzina širenja lažnih vijesti kao i nemarnost medija je posebno intrigantna. Ipak ovdje najviše prednjače društvene mreže poput Facebook-a, Instagram-a ili Twitter-a. Lažne vijesti se šire munjevitom brzinom i u međuvremenu su prerasle u jedan od najvećih problema digitalnog svijeta. Korisnicima je teško da razlikuju ih od vjerodostojnih informacija.

“Fake News“ do korisnika obično dolaze u obliku posta na nekoj od društvenih mreža poput Facebook-a, Instagram-a ili Twitter-a. Uvijek treba baciti oko na onog ko širi takvu vijest, provjeriti nalog.

Kako smo mi u Crnoj Gori, specifični po raznim osnovama, govori podatak da recimo u jednom poznatom našem portalu za cirka 1.500 eura možeš “popljuvati” bilo koga, ako želiš. Tačno se zna kafana đe dotični može doći i “pljunuti” pare i za tu sumu, tekst dobije kakav on želi.

Naravno kad kazah da smo specifični, tu mislim i na podatak da od silnih NVO ne postoji ni jedan koji se bavi “Fake news“, fenomenom a i što bi, kad znaju da bi im pomenuti portali ponovo za pare, ”začepili usta”!

Manipulizam, senzacionalizam, većinom se krije iza vijesti na društvenim mrežama, koje često mediji prenesu ne provjerivši ih. To što postoje čitave horde lažnih profila, botova i trolova koji upravo to rade za platu, o tome mediji nešto se ne “sjekiraju”.

U Crnoj Gori čini se, najviše prednjače botovi partija koji rade to kao svaki drugi posao, često imaju target osobe iz suprotnog partijskog tabora koji im se zamjerio na ovaj ili onaj način i dovoljno da tu osobu botovi “seciraju”.

I šteta je već učinjena, što bi se reklo!

Prije par godina, jedno istraživanje na MIT univerzitetu u SAD-u, pokazalo da se lažne vijesti na Twitter-u šire šest puta brže od tačnih i da imaju 70 odsto veću vjerovatnoću da budu retvitovane.

Ovu mrežu najviše koriste političari kao i mediji kada prenose njihove bitne izjave, jer eto nema đe izjasnit se političko lice, nego baš na Twitter-u jer zna da kao sumanuti se medijski izvještači ufate za te izjave.

Ostaje nam, da u ovom mutnom vremenu “lovimo” istinite informacije i kako kažu Ameri da budemo fact-cheker, prosto da ne bi bili namagarčeni.

Autor:Hristina Janković