– U 2023. godini nije podnijet nijedan predlog za pokretanje stečajnog postupka od strane Uprave prihoda i carina. Međutim, u 2023. godini otvoren je jedan stečajni postupak po predlogu Uprave prihoda i carina podnijetom u 2021. godini – naveli su iz Privrednog suda.

To pokazuje da, uprkos krizi koja vlada, broj propalih preduzeća ipak pada.

Kada je riječ o statistici stečajnih postupaka otvorenih prethodnih godina, u 2022. godini, zaključno sa 26. decembrom, stečaj je otvoren nad 537 društava, a u tom periodu zabilježen je pad otvorenih stečajnih postupaka u poređenju sa istim periodima 2021. i 2022. godine

– U periodu od 1.1.2021. do 5.10.2021. godine otvoreno je 378 stečajnih postupaka. U periodu od 1.1.2022. do 5.10.2022. godine otvorena su 464 stečajna postupka. U periodu od 1.1.2023. do 5.10.2023. godine otvoren je 321 stečajni postupak – pokazuju podaci Privrednog suda.

U 2021. godini stečajni postupak otvoren je nad 486 društava, od čega po predlogu osnivača, odnosno vlasnika preduzeća, nad 454 društva, a po predlogu povjerilaca nad 32 društva. Poreska uprava Crne Gore je u 2021. godini podnijela 15 predloga za otvaranje stečajnog postupka, od čega je stečajni postupak otvoren nad 10 društava. U 2020. godini stečajni postupak otvoren je ukupno nad 442 društva. U periodu od 2018. godine pa zaključno sa 2022. godinom, odnosno u poslednjih pet godina, stečajni postupak je otvoren nad 2.974 društva, i to po predlogu osnivača stečaj je otvoren nad 2.256 društava, a po predlogu povjerilaca stečaj je otvoren nad 718 društava – precizirali su ranije iz Privrednog suda.

U zakonu o stečaju je navedeno da se stečajni postupak sprovodi radi kolektivnog i srazmjernog namirenja stečajnih povjerilaca, u skladu sa ovim zakonom. Stečajni postupak se vodi na način da se omogući ostvarivanje najveće moguće vrijednosti imovine stečajnog dužnika i najvećeg mogućeg stepena namirenja povjerilaca na najefikasniji način, u što kraćem vremenu,​​ uz najniže troškove.

Brojna preduzeća u Crnoj Gori ugašena su u periodu tranzicije. Više desetina većih i manjih industrijskih preduzeća krajem prošlog vijeka prešlo je iz vlasništva države u ruke privatnih preduzetnika, a većina je ubrzo bila likvidirana.

Deklarativni cilj procesa privatizacije bio je unapređenje efikasnosti i upravljanja, sve vođeno logikom da država nije dobar menadžer, te da je budućnost takmičenje u tržišnoj utakmici iz koje će kao pobjednici izaći samo najsposobniji. Međutim, prelazak državnih preduzeća u privatne ruke označio je totalni krah privrede, kojom danas dominiraju mala i mikro preduzeća.