U intervjuu za Pobjedu, Lisica upozorava kako za građane Crne Gore ne bi bilo dobro da 2024. godinu dočekaju bez nove vlade koja bi krenula sa ozbiljnim radom i državu u potpunosti usmjerila na proevropski kurs.

- Nadam se da će mandatar Milojko Spajić uspjeti da oformi vladu koja će biti proevropski opredijeljenja, jer gledajući iz bosanskohercegovačke perspektive, samo takav epilog bi bio pozitivan – napominje Lisica.

U tom kontekstu procjenjuje i kako predsjednik države Jakov Milatović na ulasku koalicije ZBCG insistira „iz zahvalnosti ili određenog duga“

- Milatović je mandat započeo poprilično korektno, a ukoliko bi destruktivni elementi koji su Crnu Goru uvukli u trogodišnju političku krizu i međunacionalnu netrpeljivost uz pomoć njega došli ponovo u poziciju da odlučuju o sudbini Crne Gore, sigurno je da bi mu to ozbiljno narušilo ugled, ne samo kod građana Crne Gore, već i kod zapadnih zemalja – kaže Lisica.

Govoreći o Bošnjačkoj stranci, Lisica ističe da ona ima izborni legitimitet i određeni „miraz“ koji nosi na pregovore, te kako je uvjeren da će biti dio buduće vlasti.

Napominje, međutim, da tu partiju čeka dosta posla u vlastitim redovima, ali i na kreiranju perspektiva koje bi zadržale mlade ljude.

POBJEDA: Crna Gora i Bosna i Hercegovina nemaju otvorenih pitanja i dvije zemlje su bile u prilično dobrim odnosima do smjene vlasti 2020. godine. Kako biste ocijenili trenutne odnose dvije zemlje? Je li sa promjenom vlasti u Crnoj Gori došlo i do promjena na tom planu?

LISICA: Crna Gora se u protekle tri godine suočila sa ozbiljnom političkom krizom, čiji je glavni izvor srpski nacionalizam unutar Crne Gore, pomognut zvaničnim Beogradom. U Bosni i Hercegovini se sa dosta pažnje prati politička situacija u Crnoj Gori, jer u potpunosti razumijemo koliko štete može nanijeti miješanje u unutrašnja pitanja od strane komšijske države. Kada govorimo o odnosu dvije države, s pravom možemo reći da je napravljen značajan napredak u odnosima dvije države. Za Bosnu i Hercegovinu je i te kako važno da Crnom Gorom vladaju demokratske i proevropske snage, a ne snage ruskog ili ,,srpskogmsveta“. Trenutni odnosi su poprilično dobri, međutim sigurno je da se oni mogu unaprijediti, čemu bi trebalo da teže zvanične politike Sarajeva i Podgorice. Popularno nazvana „apostolska“ vlada nije uspjela da destabilizuje odnose između dvije prijateljske države, te se nadam da to neće učiniti niti jedna buduća crnogorska vlada.

POBJEDA: Tokom nedavnog boravka u Podgorici ste imali niz sastanaka sa predstavnicima Bošnjaka. Smatrate li adekvatnim trenutni položaj te nacionalne zajednice u Crnoj Gori?

LISICA: Bošnjaci su autohtoni narod Crne Gore. Oni ne kriju ljubav prema zemlji u kojoj su rođeni. Sama činjenica da svaki događaju unutar bošnjačke zajednice u Crnoj Gori započinje intoniranjem državne himne Crne Gore, govori o tome koliko Bošnjaci Crnu Goru osjećaju kao svoju. Ako uporedimo položaj Bošnjaka u bosanskohercegovačkom enitetu Republika Srpska i Crnoj Gori, jasno je da su Bošnjaci u ovoj zemlji svoji na svom, te da maksimalno konzumiraju politička prava koja su im zagarantovana Ustavom Crne Gore. Moramo se podsjetiti i na to da su Bošnjaci bili jedan od presudnih faktora u kontekstu postizanja nezavisnosti Crne Gore. U prelomnim trenucima crnogorske istorije, Bošnjaci su se pokazali kao neko ko je spreman na žrtvu, i to Crna Gora nikada ne smije zaboraviti. Bošnjaci osjećaju Crnu Goru svojom, te vladajuće strukture moraju učiniti sve da se Bošnjaci u ovoj državi osjećaju komotno, te da im se nikada ne osporavaju nacionalno ime Bošnjak, bosanski jezik i vjera islam. Ono na šta bih skrenuo pažnju je da ključni zadatak budućih vlasti mora biti organizovanje fer popisa stanovništva, kako bi se smanjile manipulacije u kontekstu broja Bošnjaka. Konačno se mora stati u kraj različitim kolonama i promovisanju neutemeljenih imena koja se predstavljaju kao nacionalna, a ona su u stvari vjerska. Uopšteno, Bošnjaci u Crnoj Gori mogu biti zadovoljni svojim položajem, što i sami ističu.

POBJEDA: Ako govorimo o političkim predstavnicima Bošnjaka, Bošnjačka stranka je na minulim parlamentarnim izborima povećala broj mandata sa tri na šest. Kako je i zbog čega došlo do tako značajnog rasta podrške?

LISICA: Na to je uticalo više faktora. Prije svega mala izlaznost, slabljenje političkih opcija kojima su Bošnjaci davali određenu podršku, ali treba priznati i da je Bošnjačka stranka ozbiljno shvatila predizborni proces. Bošnjaci Crne Gore su ovoga puta, takođe, shvatili da im međusobna previranja ne mogu donijeti ništa dobro, te da je nužno političko ukrupnjavanje. Rezultat toga je uvećan broj mandata. Ipak, Bošnjačku stranku očekuje dosta posla, prije svega i u vlastitim redovima, gdje će se ozbiljno morati pozabaviti kadrovskim rješenjima. Mladi i perspektivni kadrovi koji imaju međunarodno iskustvo, te dobre relacije u regionu, moraju dobiti priliku na najvećem nivou. Takođe, Bošnjačka stranaka će morati ponuditi perspektive mladim glasačima, kako ne bi napuštali svoje gradove i odlazili negdje drugo.

POBJEDA: BS se kroz pregovore o formiranju buduće vlade pozicionirala i kao bitan faktor za nastavak proevropskog i prozapadnog kursa države. Kako generalno ocjenjujete proces formiranja nove crnogorske izvršne vlasti?

LISICA: Svakako, to opredjeljenje ne zastupa samo Bošnjačka stranka, već Bošnjaci kao narod takav stav zagovaraju u kontinuitetu. Bilo gdje da se Bošnjaci nalaze na Zapadnom Balkanu oni će otvoreno i bez kalkulacija iskazati svoj proevropski stav. Bošnjačka stranka ima izborni legitimitet i kako bi se žargonski reklo određeni „miraz“ nosi na pregovore, što je jasno i potencijalnim koalicionim partnerima. Uvjeren sam da će Bošnjačka stranaka biti dio nove vladajuće većine, koja će biti proevropski i dobrosusjedski opredijeljena.

POBJEDA: Mandatar Milojko Spajić ima rok do 10. novembra da sastavi kabinet i oformi vladu, ali je činjenica da u ovom trenutku nema ni minimalnu podršku neophodnu za zaokruživanje tog procesa. Smatrate li da će uspjeti da je obezbijedi do isteka Ustavom predviđenog roka za to ili Crnu Goru do kraja godine čeka još jedan izborni ciklus?

LISICA: Za građane Crne Gore ne bi bilo dobro da dočekaju 2024. godinu bez nove vlade. Uzmemo li u obzir malu izlaznost građana na prethodnim izborima onda je jasno kako su se građani Crne Gore u prethodnih nekoliko godina umorili od kontinuiranih izbornih procesa na svim nivoima. Nadam se da će mandatar Spajić uspjeti da oformi vladu, koja će biti proevropski opredijeljena, jer gledajući iz bosanskohercegovačke perspektive, samo takav epilog bi bio pozitivan. Naravno, međunarodna zajednica će imati određenu ulogu u kontekstu pomenutog procesa, te se nadam da će do 10. novembra biti jasan politički put Crne Gore.

POBJEDA: Ukoliko se raspišu izbori, kako bi to uticalo na izlaznost i raspoloženje birača? Crna Gora je na minulim izborima zabilježila najmanju izlaznost još od uvođenja višestranačja. Vidite li nešto što bi, u slučaju novih izbora, motivisalo apstinente?

LISICA: Smatram da bi to bilo izuzetno loše za građane Crne Gore. Jedan od trendova na Zapadnom Balkanu je da birači sve slabije izlaze na izbore, tako da Crna Gora nije usamljena kada je riječ o tome. Ne vidim neki poseban motiv koji bi bio presudan za izlazak većeg broja birača, što bi svakako dovelo u pitanje i legitimitet cjelokupnog izbornog procesa. Najiskrenije se nadam da do toga neće doći, te da će Crna Gora novu 2024. godinu dočekati sa jasno definisanim političkim vođstvom, koje će raditi u interesima građana vaše zemlje.

POBJEDA: Mandatar je isključio mogućnost saradnje sa koalicijom okupljenom oko nekadašnjeg proruski orijentisanog Demokratskog fronta, ali njegov partijski kolega i šef države Jakov Milatović, i pored jasnih upozorenja koje je dobio od zapadnih partnera, nastavlja da insistira na učešću te koalicije u budućoj izvršnoj vlasti. Zašto je Milatoviću toliko važno da DF uđe u izvršnu vlast?

LISICA: Mandatar Spajić je izgleda svjestan koliko bi negativnosti donijelo uvlačenje u vladu elemenata koji po savjete idu u Beograd i Moskvu. Nekadašnji Demokratski front je izgleda izvršio zadatke zbog kojih su se i bili okupili. Istini za volju, određenu podršku jeste dobila frakcija koju bi Milatović volio vidjeti u novoj vladi, što je njegov argument za njihovo uključivanje u proces formiranja vlasti. Sjetimo se da su Andrija Mandić i saveznici ustupili vlastiti reklamni prostor Milatoviću tokom drugog kruga, te da su mu dali otvorenu podršku koja nije bila presudna, ali je u prelomnim trenucima bila i te kako značajna. Osjećam da Milatović iz zahvalnosti ili određenog duga insistira na tome da se i bivši DF nađe u koaliciji. Milatović je mandat započeo poprilično korektno, a ukoliko bi destruktivni elementi koji su Crnu Goru uvukli u trogodišnju političku krizu i međunacionalnu netrpeljivost uz pomoć njega došli ponovo u poziciju da odlučuju o sudbini Crne Gore, sigurno je da bi mu to ozbiljno narušilo ugled, ne samo kod građana Crne Gore, već i kod zapadnih zemalja.

POBJEDA: Buduća vlada će bez podrške te koalicije, ukoliko uopšte i bude formirana, stajati na klimavim nogama. Koliko bi, po Vama, ona mogla da potraje?

LISICA: Stabilna vlast je preduslov za političku i ekonomsku stabilnost jedne zemlje. U ovom trenutku djeluje da nova vlast neće imati stabilnu podršku, ali ostaje nam da vidimo šta će se dešavati iza zatvorenih vrata u preostalom periodu. Mišljenja sam da će, kada bude formirana, vlada biti pod stalnim pritiscima, te ne bih isključivao određene turbulencije tokom mandata. Na to su građani Crne Gore svakako već navikli. Ukoliko ne bude stabilna većina to je mogući epilog, a ako se ipak u narednih nekoliko sedmica ojača blok koji će činiti vlast, onda se može očekivati mirnije razdobolje.

POBJEDA: Iz Evropske unije najavljuju prijem novih članica do 2030. godine. Smatrate li taj rok realnim, budući da je on više puta do sada pomjeran?

LISICA: Na Zapadnom Balkanu se u posljednjih nekoliko mjeseci puno govori o 2030. godini kao ključnoj za ulazak regiona u evropsku porodicu. Mišljenja sam da će se vjerovatno desiti da u nekom određenom paketu zemlje Zapadnog Balkana postanu članice Evropske unije, ali mi godina 2030. iz ove perspektive djeluje nerealno. Imali smo u prethodnom periodu priliku pročitati različite ideje o prekrajanju granica, na štetu Bosne i Hercegovine, a kako bi se zadovoljila Srbija. Takođe, žive su i destruktivne ideje koje bi voljele vidjeti Crnu Goru pod ,,čizmom Srbije“, koliko god to da nerealno zvuči zbog činjenice što je Crna Gora članica NATO saveza. Ukoliko Evropska unija riješi međusobne nesuglasice, smanji rast desnog populizma, te jasnom strategijom odgovori na izazove nastale geopolitičkim promjenama u svijetu, onda će biti spremna za prijem novih članica. Važna je i spremnost Evropske unije na taj čin, a koja trenutno nije vidljiva. Ukoliko Evropska unija misli dobro zemljama Zapadnog Balkana, prije svega tu mislim na Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, pokazaće više spremnosti i razumijevanja u kontekstu njihovog evropskog puta koji trenutno nema jasnu perspektivu.

POBJEDA: Najavljuju, takođe, i unutrašnje reforme koje između ostalog podrazumijevaju ukidanje konsenzusa i prelazak na većinsko odlučivanje. To bi bilo korisno za zemlje kandidate za članstvo budući da bi se time izbjegla situacija, koju smo imali u slučaju Hrvatske i Slovenije, da jedna članica blokira ulazak druge zbog određenih neriješenih bilateralnih pitanja. S druge strane, mijenja li to suštinu evropskog bloka, budući da je Unija formirana upravo na konsenzusu?

LISICA: Pitanje je da li će uopšte doći do najavljenih reformi jer na njih treba da pristanu svi relevantni faktori odlučivanja unutar EU. Za perspektivu Zapadnog Balkana bi tako nešto bilo izuzetno povoljno i poželjno, jer samo ako se sjetimo koliki je pritisak Sjeverna Makedonija imala od strane Grčke, ili kao što ste naveli slučaj Slovenije i Hrvatske, onda je nužno olakšati određene procedure, te ukinuti mehanizme blokiranja i samovolju unutar Unije.

POBJEDA: Crna Gora je godinama unazad važila za predvodnicu evropskog procesa na Zapadnom Balkanu, ali posljednjih godina stagnira na tom putu. Možemo li izgubljeno nadoknaditi u narednih šest godina?

LISICA: Crna Gora je ulaskom u NATO, te određenim reformskim zamahom imala odličnu priliku da bude prva zemlja Zapadnog Balkana koja će pristupiti EU. Dešavanjima koja su opteretila crnogorsku svakodnevnicu, a vezana su za politička previranja u kontinuitetu, evropska perspektiva Crne Gore doživjela je stagnaciju. Ukoliko Crna Gora nastavi snažno sa proaktivnom vanjskom politikom čiji će konačni cilj biti da dobije pažnju faktora odlučivanja, te uz to podudarno izvrši sve unutrašnje reforme koje od nje traži EU, onda se izgubljeno može nadoknaditi. Crna Gora je bila predvodnica procesa na putu ulaska u EU, ali je niz okolnosti od kojih smo neke i pomenuli tokom razgovora uticalo na to da danas Crna Gora ne može pohvalno govoriti o svom evropskom putu. Na novoj vladi, za koju se nadam da će krenuti s ozbiljnim radom krajem ove i početkom naredne godine, jeste da Crnu Goru u potpunosti usmjeri na proevropski kurs. Zadatak koji neće biti lako ispuniti.

Srbija nije spremna za suočavanje sa svojim nedjelima

POBJEDA: Kako komentarišete posljednja dešavanja na Kosovu? Kuda to vodi i može li se taj potencijalni sukob preliti i na ostale zemlje regiona?

LISICA: Istorijski procesi su pokazali kako se krize i sukobi na Balkanu u velikoj mjeri prelivaju i na teritorije država u okruženju. Ako je suditi po istoriji, onda bi veći sukob na Kosovu bio opasnost za Zapadni Balkan. Teroristička grupa od trideset Srba koliko ih je učestvovalo u posljednjim događajima poslala je jasnu poruku svima na Zapadnom Balkanu da uvijek ima onih koji su spremni da zapale ratnu vatru. Prilikom hapšenja terorista pronađena je velika količina naoružanja, čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko miliona eura. Sve to ukazuje na jasno smišljenu i koordiniranu akciju čiji je cilj bio daleko veći od njegovog stvarnog epiloga. Srbija i Republika Srpska su podržale teroriste na način da su proglasile dane žalosti za ubijene u razmjeni vatre. Umjesto da se Aleksandar Vučić i zvanični Beograd ograde od terorističkih aktivnosti, oni proglašavaju dan žalosti. Sve ukazuje na to da Srbija još uvijek nije spremna za suočavanje sa svojim nedjelima, a osim toga nastavlja sa destruktivnim politikama ,,srpskog sveta“, o čijem krajnjem cilju već znamo puno. Uspjeh je ovoga puta izostao, ali sam siguran kako ovo nije posljednji oružani incident na Kosovu. Međunarodna zajednica mora da potraži odgovore od Vučića, Daćića, Vulina i političkih predstavnika Srba sa Kosova, te da sankcioniše odgovorne za ove opasne događaje koji su Zapadni Balkan mogli da uvedu u novi haos.