Došaptavaju nam sa svih strana. Došaptavaju nam i sa bilborda, da treba da budemo ponosni na svoje, sad jel’ to svoje srpsko ili dubrovačko, da ne cjepidlačimo. A oni što su zakupili bilborde nas svečano obavještavaju kako su bilbordi „osvanuli“ u Boki, kao da ih nijesu oni platili, no da su nikli sami od sebe.

Savjetuju nas i iz manastira. I to nas savjetuje doskorašnji direktor Rudnika uglja, sjedeći za trpezom pored Joanikija Mićovića, iako rudarenje i manastiri imaju zajedničkoga taman koliko i popis i manastiri.

Usmjerava nas i rožajski hodža. U akciju se, kao da je humanitarna a ne politička, uključio i Hajriz Brčvak.

Albanski lideri, za to vrijeme, planiraju kako da animiraju sunarodnike da van sezone odmora dođu da se popišu fejs tu fejs, a Hrvati pišu protestne note zbog bilborda tvrdeći da su oni za lokalne Hrvate duboko uznemirujući, podsjećajući nas da smo ih bombardovali 1991.

Usput nam isto partijski lideri kažu da popis treba bojkotovati ako ne bude dogodine, a anonimne grupe građana stavljaju rampu na Bogetiće.

Onako usput nam partijski zvaničnici obećaju da će popis utvrditi ko koliko ima stanova, ko je šta „maznuo“, čija je koja kuća. A kada pitate MONSTAT i zakon, oboje vam kažu – to se ne može, partije šire dezinformacije. Štaviše, tu dezinformaciju ponavljaju ne mareći što su jednom demantovani.

Mora se dodati da je dosta indikativno što najviše o popisu pišu oni koji su najčešći gosti naše rubrike raskrinkano, odnosno dva portala koja proizvode najviše dezinformacija u Crnoj Gori.

I kako se sve više bliži momenat kad vam popisivač, kojeg je najvjerovatnije obučio i uputio neko iz neke partije, zakuca na vrata, ovakvih „savjetovanja“, „usmjeravanja“, „došaptavanja“ i uticaja će biti sve više. Ko preživi – popisaće se.

Izvor Mportal, autor Darvin Murić