Kako kaže Marković Kad govorimo o vidro igrama i djeci skloni smo da govorimo samo i isključivo o lošem uticaju istih na psihički, ali i fizički razvoj naše djece.

“Prije nego sto se osvrnemo na ono što je sve negativan uticaj video igrica zelio bih da naglasim da nisu sve igrice loše”, kaže Markovič i dodaje da treba zapamiti da postoje video-igrice koje nijesu loše.

One prema riječima psihologa Markovića, mogu omogućiti djetetu da razvije vještine koje možda na drugi način ne bi moglo da tako dobro savlada.

“Kvalitetne igre će ih naučiti da vježbaju riješavanje problema i razvijaju logiku. Osim toga, uče se koordinacionim vještinama, finoj motorici i uče o modernim tehnologijama, koje će im biti potrebne čime god da se budu bavili ali i kroz igranje igrica većina djece polako počinje da uči, usvaja i koristi strane jezike”, kaže Marković.

Međutim, prema njegovim riječima, vrijeme koje dijete provede za ekranom, znači da ono propušta druge aktivnosti koje su veoma važne za njegov razvoj.

“Neke aktivnosti su ključne da dijete ostane fizički i mentalno zdravo, a ono ih preskače. Tu spadaju sve one koje se odnose na njegov fizički, socijalni, intelektualni i emocionalni razvoj”, objašnjava psiholog.

“Kada govorimo o igranju video igara moramo napraviti razliku od ponašanja koje je zavisničko i ponašanja koje podrazumjeva umjereno i rekretivno konzumiranje ove aktivnosti. Dijete bi za to vrijeme kada igra igrice moglo da čita nešto korisno, igra se, razgovara sa roditeljima, obavi neke od kućnih poslova koji su primjereeni uzrastu djeteta, pa čak i pogleda neku edukativnu emisiju.
Jedan od problema sa kojima se djeca mogu suočiti kada je u pitanju igranje video igara jeste upravo socijalna izolacija.” pojasnio je on.

Kako kaže, ukoliko djeca igraju igrice sama, može doći do odvajanja od vršnjaka i članova porodice odnosno do izlolacije .

“Dijete će u virtuelnom svijetu naći svojevrsnu zamjenu za realnost. Ovaj problem se može javiti i kod djece ali i odraslih najcesce starijih osoba koje gledaju popularne “reality” emisije. Vremenom imaju utisak da poznaju osobe sa televizije i pričaju o njima, na neki način prate njihov život umjesto svoj i čini im se da ih poznaju”, objašnjava Markovič.

Kako pojašnjava, navike se kod djece lakše mijenjaju kada su mlađi, što budu stariji, to će biti teže korigivati određena ponašanja koja poprimaju formu obrasca ponasanja, i dodaje da ako djetetu od dvije godine dozvolite da gleda crtane na mobilnom telefonu, pitanje je koliko će vremena ispred ekrana provoditi sa svojih osam ili devet godina.

“Djeca ne treba da provedu ispred ekrana više od 10 sati nedjeljno. Kada se računa vrijeme koje dijete provodi ispred ekrana vazno je uzeti u obzir da to vrijeme ne podrazumjeva samo vrijeme koje provodi igrajuci igrice vec sve vrijeme kojr provede ispred : televizora, računara, tableta, mobilnog telefona.”, jasan je on.

“Važno je da obratimo pažnju koje igrice naše dijete igra o razgovaramo sa njim o tim igricama prije nego sto se uznemirimo i procijenimo da nije dobra za njega hajde da vidimo zašto želi i voli da igra baš tu video igru”, zaključuje Marković.

Izvor:Standard