Iako je pucnjava na Cetinju trajala punih 48 minuta - od 15.22 do 16.10 - analiza izvještaja o postupanju raznih policijskih jedinica pokazuje da su pripadnici Sektora policije za posebne jedinice iz Podgorice, pod komandom načelnika Miloša Rakonjca, kao i Interventna grupa CB Budva, na čijem je čelu tada bio sadašnji v.d . direktora Uprave policije Nikola Terzić, stigli na lice mjesta - tek kada je Vuk Borilović bio lišen života.

BEZ POLICIJSKE REAKCIJE

Činjenica da su u obračunu sa Borilovićem učestvovali samo saobraćajni policajci sa Cetinja, koji su i jedini ispalili hice, govori kakva je bila reakcija policije i specijalnih policijskih snaga na vanredni događaj.

Uprkos svemu, u Informaciji Odjeljenja za unutrašnju kotrolu se zaključuje da je policijska intervencija bila – blagovremena i u skladu sa policijskim ovlašćenjima.

- Policijski službenici su postupali blagovremeno i preduzeli su sve mjere i radnje na način regulisan Zakonom o unutrašnjim poslovima i u skladu sa policijskim ovlašćenjima – zaključak je Komisije Odjeljenja za unutrašnju kontrolu Uprave policije. Informaciju potpisuju predsjednik Komisije, glavni policijski inspektor Dušan Baković, glavni policijski inspektor Saša Rakočević, stariji policajac I klase i član Sindikata Uprave policije Dejan Živković i samostalna savjetnica, članica MUP-a Milena Pajović.

,,MASAKR ODGOVORNOSTI“ 

U istraživačkom serijalu ,,Masakr odgovornosti“ prikazanom na TV E, autorke Svetlana Đokić i Milica Babić razotkrile su postupanje policijskih službenika i prve došle u posjed, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, Informacije Odjeljenja za unutrašnju kotrolu Uprave policije, kao i Mišljenja o zakonitosti i okolnostima opravdanosti upotrebe sredstava prinude Ministarstva unutrašnjih poslova.

Riječ je o vanredno važnim dokumentima koji razotkrivaju namjeru da se zasjenči ili u potpunosti prikrije odgovornost vrha Uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova. Kao i lična odgovornost onih koji su komandovali operacijom. 

U serijalu ,,Masakr odgovornosti“ porodice ubijenih otkrivaju poražavajuću činjenicu - tog 12. avgusta niko iz policije zvanično nije obavijestio porodice nastradalih o smrti njihovog člana, niti je kasnije država i pokušala tim porodicama da omogući, ne novčanu, nego psihoterapeutsku, ljudsku pomoć!

Užasavajuća je i informacija, o kojoj je ranije pisala Pobjeda, da je Miloš Martinović, muž ubijene Nataše i otac Marka i Mašana, djelove tijela svog sina našao u iznajmljenom stanu đe su živjeli u kući Borilovića, nekoliko dana nakon obavljenog policijskog uviđaja?!

To odsustvo, ne samo službene, profesionalne obaveze, već i elementarne ljudske pažnje, urezalo je ožiljke u njihovim srcima i to je jedan od osnovnih razloga – osim želje za spoznavanjem pune istine – što organizuju protestne šetnje neđeljom na Cetinju.

Neki detalji iz Izvještaja Odjeljena za unutrašnju kontrolu ukazuju da policija nije umjela, htjela ili željela da se do kraja sagleda puna istina.

DA LI SU POŠTOVANE NAREDBE

Posebno je intrigantno ponašanje pet pripadnika Interventne jedinice iz CB Nikšić koji su tog 12. avgusta bili raspoređeni da ,,čuvaju“ Cetinjski manastir.

U Informaciji se napominje da je 7. avgusta na Cetinje, kao ispomoć, upućeno 15 pripadnika interventnih jedinica iz centara bezbjednosti Nikšić, Bijelo Polje i Berane, sve ,,u cilju sprečavanja narušavanja javnog reda i mira, eventualnih sukoba i incidenata zbog postavljanja državnih zastava na manastiru“ .

Nakon prvih saznanja o pucnjavi u naselju Medovina, dežurni starješina na Cetinju je radio-vezom izdao naredbu u 15.30 sati pripadnicima Interventne jedinice iz Nikšića ,,da napuste obezbjeđenje manastira i zauzmu poziciju duž Ulice Novice Cerovića“, da se ne bi dozvolio pristup građanima i ,,ne dozvoli izlazak naoružanog lica prema centru Cetinja“.

Nakon toga, ističe se u Informaciji, jedan član Interventne jedinice i jedan službenik policije sa Cetinja ostaju kod manastira, ostali, navodno, odlaze na određeni položaj u Ulicu Novice Cerovića.

I tu se izvještaj o postupanju pet pripadnika Interventne jedinice iz Nikšića – okončava. Nije poznato kako su, i da li su, djelovali policajci obučeni za vanredne situacije, tim prije što su, kako je konstatovano u izvještaju, sve metke na Borilovića ispalili saobraćajni policajci sa Cetinja.

Nije ispitan i još jedan važan detalj koji razotkriva serijal ,,Masakr odgovornosti“ autorki Đokić i Babić. Naime, mladić kojeg je Borilović ranio dok je ubijao članove njegove šire porodice (identitet poznat redakciji Pobjede) hitro se spustio, dok je još pucnjava trajala, do pripadnika Interventne jedinice kod manastira i tražio od policajaca pomoć.

Da su pripadnici Interventne jedinice iz Nikšića reagovali, to bi bilo zabilježeno u Informaciji Odjeljenja unutrašnje kontrole, kao što bi svjedočenja građana pokazala da su oni zaista, nakon naredbe dežurnog policijskog starješine, zabranjivali pristup građanima ka Medovini.

No, rekostrukcija događaja pokazuje da su najmanje tri osobe likvidirane jer ih niko od policajaca nije zaustavio da dođu na nišan ubici Vuku Boriloviću!

Zato će biti važno da se sazna istina: da li su pripadnici Interventne jedinice iz Nikšića poštovali naredbu dežurnog starješine koju je izdao u 15.30; mora se otkriti gdje su bili stvarno locirani, zašto nijesu djelovali? Ili su ignorisali naredbu?

To otvara još jedno pitanje: da li je prvobitno policija ocijenila da je riječ o talačkoj krizi, a ne o masovnom ubici koji rešeta ljude po Medovini.

Detalj iz Informacije, o postupanju Interventne grupe iz Budve, otvara sumnju da su prve procjene događaja rukovodilaca policije - bile pogrešne.

,,ČUVANJE“ RASKRSNICE U BUDVI

Interventna grupa CB Budva, nakon informacije iz Operativno-komunikacionog centra (OKC) o pucnjavi na Cetinju upućena je prvobitno, ne u prijestonicu, već da obavljaju kontrolu vozila na raskrsnici ,,Zavala“ na ulasku u Budvu.

Navodno, dobili su prvobitnu informaciju da će ,,izvršilac teškog krivičnog djela pokušati bjekstvo vozilom sa Cetinja“. Zato su od 15.40 bili stacionirani na raskrsnici.

Tek poslije izvjesnog vremena, dežurni starješina CB Budva im je naredio da krenu ka Cetinju i ,,stave se na raspolaganje i pruže pomoć službenicima OB Cetinje“.

Tako je grupa policajaca iz Budve stigla u 16.20 na mjesto događaja i dobili su zadatak da, zajedno sa pripadnicima Interventne jedinice OB Bijelo Polje, blokiraju prolaz ka naselju Medovina. Iako je tada Vuk Borilović – već bio mrtav.

Ko je zakazao u lancu komande – tog otkrića nema u policijskim dokumentima.

BEZDUŠNA AKCIJA

Kao što nije objašnjeno o čemu su Goran Jokić, načelnik Centra bezbjednosti Podgorica i pomoćnik direktora UP za Sektor policije posebne namjene razgovarali punih šest minuta.

U Informaciji se navodi da je, odmah nakon saznanja o dešavanjima u Medovini, Jokić nazvao u 15.38 Rakonjca koji je nakon završetka šestominutnog razgovora nazvao komandira ,,A tima“ i u 15.44 ,,dao neophodne informacije o potrebnom hitnom angažovanju Protivterorističke jedinice“.

Kada je tačno PTJ stigla na Cetinje, nije poznato niti je precizno navedeno u Informaciji.

Ali je sve očigledno: reakcija specijalnih policijskih jednica je bila neblagovremena, a komandiri i vrh policije ili nedovoljno ili pogrešno informisani tokom tragičnih dešavanja 12. avgusta 2022. godine.

I umjesto da se sazna puna istina, da bi se napravili protokoli za slične situacije u budućnosti, vrh policije, ali i kompletna Vlada Dritana Abazovića duže od 14 mjeseci se trude da sa sebe skinu teret odgovornosti i ,,dokažu“ da je policija reagovala, kako je navedeno u Informaciji Odjeljena za unutrašnju kontrolu, ,,blagovremeno i u skladu sa policijskim ovlašćenjima“.

Tako se, umjesto saznavanja svih detalja, vodi drska, beskrupulozna državna akcija zataškavanja mučne istine čime se ponovo povređuju i žrtve i njihove porodice. To je dokaz da su neki ljudi pali na ispitu ljudskosti: ni prvih dana, a ni u mjesecima koji su protekli, niko iz vrha Uprave policije ili od čelnika Ministarstva unutrašnjih poslova nije ponudio ostavku, kao moralni čin.

Umjesto toga, učinili su sve da im se ne uzdrmaju fotelje na kojima sjede. I to je sumorna slika aktuelne vlasti, koja kao da ne želi da razumije da ne bi smjelo da se ikada više desi nešto slično onome što se zbilo 12. avgusta 2022. godine.

Tišina koja obavija Cetinje morala bi da bude znak upozorenja. Jer stara je životna istina: ko zaboravlja ili želi da zaboravi prošlost, osuđen je da je ponavlja.