U novouspostavljenim društvenim vrijednosnim okvirima ne smijete izgleda više reći da su ratni zločinci oni koji su vršili ratne zločine, bilo da je u pitanju Mihailović ili Mladić, ukazati da je istorijski revizionizam Mihailovića proglašavati antifašistom, a Mladića herojem, jer to se ne sviđa Velikom bratu koji kroz uspostavljene mehanizme, koji uključuju i državne institucije svih građana ove države, pokušavaju da nam ućeraju neke nove “istine”, krijući se iza navodnih ugrožavanja vjerskih prava.
Zato se ovom prilikom u obliku Orvelova Ministarstva istine pojavljuje državna tužiteljka Šišević koje nastoji da iskorijeni to opasno značenje iz jezika pretvarajući slobodu izražavanja u delikt. Sloboda je stašno opasna ili orvelovski: “Sloboda je sloboda da se kaže da su dva i dva četiri. Ako se to dopusti, sve drugo iz toga slijedi." Očito da pomenuta tužiteljka smatra da bismo trebali početi vjerovati da su dva i dva pet te da je vrijeme da odbacimo ono čemu nam svjedoče oči i uši. Tužiteljka bi trebala znati da za odraz u ogledalu nije krivo ogledalo te ako se Velikom bratu ne sviđa što ih neko doživljala kao sijače mržnje - onda bi tu mržnju prema svemu drugom u Crnoj Gori jednostavno trebali prestati da šire. U suprotnom, nastavićemo da ih citiramo i interpretiramo različitim stilovima, bilo prilagođenim kolumnama ili naučnim radovima, sve u cilju zaštite pluralizma – smrtnoga neprijatelja jednoumlja.
U mračnim vremenima uvijek je bilo onih koji nijesu pristajali na to da je rat mir, ni da je sloboda ropstvo, niti da je neznanje moć i čiji je glas u vremenima predaha od mraka označavao svijetlu tačku. Danas su to glasovi koji dolaze s FCJK, obrazovani da reču bobu bob, a popu pop i ne postoje kazne i zastrašivanja koja će ih ugušiti. I ni na kakav represivni Novozbor prema kojem je dozvoljeno praviti samo ideološki neutralne konstukcije poput „Veliki brat je nedobar“ nećemo pristati. Njih ostavljamo iznadsituašima, da im prašina ne natruni tastaturu.
Antenu M piše: Sanja Orlandić
Komentari