"Američka zajednica i porodice su uništene oružanim nasiljem. Amerikanci ne bi trebalo da žive ovako", poručio je američki predsjedik Džozef Bajden nakon masovnog ubistva u Mejnu.

Stanovnici grada Luiston i okolnih mjesta bezbjedni su nakon što je poslije 48 sati potrage osumnjičeni za masovno ubistvo u gradu Luiston pronađen mrtav. Oni su proveli mučne dane skrivajući se u svojim domovima nakon pucnjave koja se dogodila u srijedu uveče.

Masakr u Mejnu je najsmrtonosniji od 566 masovnih pucnjava u SAD ove godine. Upravo zbog toga na udaru kritika našao se zakon o vatrenom oružju savezne države Mejn.

"Svaki građanin ima pravo da drži i nosi oružje i to pravo nikada neće biti dovedeno u pitanje", kaže ustav države.

Ipak, naknadno zakonodavstvo kvalifikovalo je detaljno to pravo, a u mnogim slučajevima čineći zakone o oružju u Mejnu manje strogim.

Mejn – država bez dozvole

Mejn je postao država bez dozvole za posjedovanje i nošenje oružja (permitless carry state) nakon usvajanja zakona 2015. godine.

Poslanici u Mejnu su u više navrata pokušali da donesu zakone koji propisuju univerzalne kontrole prodaje vatrenog oružja, ali nisu u tome uspjeli.

Državno zakonodavstvo je 2013. godine usvojilo zakon kojim bi se uvela novčana kazna za svakoga ko nije provjerio potencijalnog kupca vatrenog oružja, a kome je zabranjeno posjedovanje oružja, kao što je na primer osuđeni prestupnik. Međutim, tada je guverner stavio veto na tu mjeru.

Tri godine kasnije, pred građanima Mejna našao se referendum koji je zahtijevao provjeru prošlosti i pozadine kupca vatrenog oružja, sa izuzetkom onog namijenjenog za "lov, samoodbranu, takmičenja i djelatnost streljana“. Tada je 394.157 birača, tačno 51,8 odsto od ukupnog broja birača, glasalo protiv tog predloga.

Zakon o "žutoj zastavi"

Takozvani zakon o "žutoj zastavi“ usvojen je u Mejnu 2019. godine, nakon višegodišnjih poziva zagovornika kontrole oružja da država donese zakone o "crvenoj zastavi“ koji su donijeti u drugim državama.

Većina zakona o "crvenoj zastavi" dozvoljava članovima porodice, organima za sprovođenje zakona, nastavnicima i drugima da podnesu peticiju sudiji da se nekoj osobi oduzme vatreno oružje ako je procijenjeno da predstavlja prijetnju po sebe ili druge.

Zakon o "žutoj zastavi" Mejna dozvoljava samo pripadnicima organa za sprovođenje zakona da podnesu sličnu peticiju.

Zakon, takođe, nalaže medicinsku procjenu prije nego što se slučaj predstavi sudiji.

Oružje nije zabranjeno ni u bolnicama i crkvama

Zakoni Mejna navode nekoliko mjesta na kojima je zabranjeno oružje. Na primjer, škole, fakulteti, protesti i vladine zgrade, uključujući sudove, zabranjuju civilima da nose vatreno oružje, u skladu sa državnim zakonom.

Oružje ipak nije zabranjeno u bolnicama, crkvama ili kockarnicama.

Poslodavci mogu da zabrane unošenje vatrenog oružja u poslovne zgrade, ali ne mogu da zabrane njegovo čuvanje u vozilima koja se nalaze na parkinzima.

Barovi i restorani koji služe alkohol moraju imati istaknutu poruku koja kaže da nije dozvoljeno nošenje vatrenog oružja u tim prostorijama.

Postoje neka ograničenja

Postoji svega nekoliko odredbi koje imaju za cilj da spriječe da oružje dođe u pogrešne ruke. Među njima je i ona koja kaže da mlađima od 18 godina nije dozvoljeno da kupe pištolj, niti je legalno "svjesno" prodati pištolj maloljetniku.

Čak i u tim slučajevima, postoje izuzeci – na primer saglasnost roditelja ili aktivna vojna služba.

Ipak, većini starijih od 21 godine, ali i onima koji imaju 18 i više godina koji su u vojsci, dozvoljeno je da nose skriveni pištolj bez dozvole.

Pored toga, svako ko prodaje pištolj ili drugo vatreno oružje u državi Mejn mora da potpiše "potvrdu da je kupcu dao osnovnu brošuru o bezbjednosti vatrenog oružja" od licenciranog prodavca, koju je prodavac po zakonu dužan da obezbijedi.

Nezakonito je da vatreno oružje poseduju osobe osuđene za određena krivična djela, kao što je nasilje u porodici, ali i osobe za koje je procjenjeno da imaju mentalnih problema.

Pojedinci protiv kojih su izdati nalozi zbog uznemiravanja, uhođenja ili prijetnji moraju predati svoje oružje i odreći se posjedovanja tokom trajanja naloga.

Bivšim vojnicima koji su nečasno napustili službu, građanima bez dokumenata i licu koje je zavisnik od bilo koje psihoaktivne supstance“ takođe je zabranjeno posjedovanje vatrenog oružja.

Zabrana pristupa djece vatrenom oružju

Mejn nema zakon o bezbjednom skladištenju koji nalaže da se vatreno oružje čuva u posebnom ormariću ili obezbijeđeno nekim sigurnosnim uređajem. Međutim, nedavno je izmijenjen zakon kako bi spriječili djecu da dođu u posjed napunjenog oružja.

Prije dvije godine usvojen je zakon o ugroženosti djece koji, između ostalog, smatra krivičnim djelom ostavljanje napunjenog vatrenog oružja u prisustvu djeteta mlađeg od 16 godina ukoliko to oružje nije obezbijeđeno nekim sigurnosnim uređajem.

Vlasnik oružja ima tri opcije – da čuva oružje u "zaključanoj kutiji, zaključanom sefu za oružje ili drugom bezbjednom, zaključanom prostoru"; da oružje "ostavi na lokaciji za koju razumna osoba vjeruje da je bezbjedna"; ili osigura vatreno oružje "bravom ili sličnim uređajem koji sprečava pražnjenje vatrenog oružja“, prenosi RTCG.