Vlada Crne Gore odložila je sprovođenje popisa stanovništva za mjesec dana. Međutim, očigledno će se to dogoditi već ove godine. Opozicija je najavila bojkot. Može li to dovesti do većeg sukoba u Crnoj Gori?

Picula: Prve reakcije prosrpskih političkih opcija u Crnoj Gori su očekivano negativne. Podsjećam da sam kao izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru podnio amandman kojim se traži odlaganje popisa dok se ne smire političke tenzije u zemlji. Jasno je da bi sprovođenje popisa, praktično paralelno sa konstituisanjem Skupštine i formiranjem Vlade, moglo imati dalekosežne negativne posledice. Poziv Srpske pravoslavne crkve građanima Crne Gore da se izjasne kao Srbi i govornici srpskog jezika je direktno mjiješanje u demokratske procese u toj zemlji i očigledna kampanja usmjerena iz Srbije. Važno je da vlasti u Crnoj Gori djeluju transparentno i osiguraju legitimitet samog popisa kako bi se smanjile sumnje u njegovu objektivnost i rezultate. Povjerenje građana u sprovođenje ovog procesa je od suštinske važnosti da bi se smirile političke tenzije i osiguralo da lista izgubi svoju atribuciju kontroverze.

Kada je Crna Gora proglasila nezavisnost, neki su govorili da će to trajati do prvog izbornog poraza Mila Đukanovića. Dogodio se poraz. Može li Crna Gora uopšte opstati dugoročno kao nezavisna država, pogotovo ako popis pokaže da je značajno povećan udio Srba u stanovništvu, kao i onih građana koji su se izjasnili da im je srpski maternji jezik?

Picula: Sigurno je da bi veliki porast udjela Srba u stanovništvu i veći broj građana koji se izjašnjavaju kao govornici srpskog jezika dali vjetar u leđa prosrpskim snagama i tako pokrenuli novu političku dinamiku u Crnoj Gori, koja bi predstavljala prijetnju crnogorskom narodu i stabilnosti cijelog regiona. Zato Srbija i Rusija toliko rade na tome. Ipak, ne treba sumnjati u snagu crnogorskog otpora ovakvim scenaristima i domaćim izvođačima političkih dijela u korist „srpskog sveta“. Različite verzije velikosrpskog projekta već su u istoriji pokušavale da negiraju crnogorsku državnost, ali je na kraju pukla, a ne crnogorska želja za nezavisnošću.

Šta će biti ako procrnogorska opozicija ne prizna rezultate popisa koji bi pokazali ovakve promjene?

Picula: Transparentnost i kredibilitet procesa popisa stanovništva ključni su za izbjegavanje ozbiljnih političkih kriza. Ukoliko procrnogorska opozicija odluči da ne prizna rezultate popisa, koji bi pokazali promjene u nacionalnom sastavu stanovništva, to bi moglo izazvati dodatne političke tenzije u zemlji. Opozicija bi mogla da organizuje proteste, kampanje nesaradnje sa vlastima ili druge oblike političkog pritiska da ospori rezultate i izrazi svoje nezadovoljstvo. Situacija bi se mogla dodatno zakomplikovati ako međunarodna zajednica, uključujući EU i druge relevantne aktere, ne prizna rezultate ili izrazi zabrinutost u vezi sa procesom popisa. To bi moglo dovesti do međunarodnog pritiska i povećanja tenzija u zemlji.

Ko može da garantuje da će lista biti napravljena kako treba u situaciji kada će je sprovoditi vlada čiji su članovi, kao i aktuelni predsjednik Republike, veoma bliski Beogradu?

Picula: Biće to ozbiljan test za novu vladu, koja će ionako zbog svog sastava biti pod posebnom lupom zapadnih partnera Podgorice. U situaciji kada postoji zabrinutost za nepristrasnost sprovođenja popisa, ključno je otkloniti sve dileme i osigurati efikasan nadzor. Moguće je i angažovanje međunarodnih organizacija. Osim toga, kredibilitetu procesa može doprinijeti i učešće civilnog društva i opozicije u praćenju sprovođenja popisa.

U političkim krugovima postoji teza da SAD popuštaju Beogradu kada su u pitanju Crna Gora i Republika Srpska, a da ih, na drugoj strani, pritiskaju oko Kosova. Po ovoj logici, Zapad želi da Srbija odustane od oslanjanja na Rusiju i uvede joj sankcije, te posredno prizna nezavisnost Kosova, a zauzvrat dobije ustupke u pogledu Crne Gore, Bosne i Hercegovine, pa čak i Makedonije. Koliko ove teorije drže vodu?

Picula: Za vrijeme mandata Donalda Trampa, SAD su jednostrano pokušale da sklope sporazum Beograda i Prištine na Zapadnom Balkanu. To nije uspjelo. Još kao senator Bajden je bio uključen u formulisanje američke politike u jugoistočnoj Evropi u vrijeme srpske agresije na susedne zemlje. Naravno, uzimajući u obzir strateške interese Vašingtona, on ipak sarađuje sa Briselom na agendi EU na Zapadnom Balkanu. Između EU i SAD postoji međusobno razumijevanje o potrebi očuvanja stabilnosti, posebno u kontekstu napora Rusije da destabilizacijom sačuva svoj uticaj u regionu. Što se tiče disciplinovanja Srbije na Kosovu i „ustupaka“ u odnosu na Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, ne vidim nikakvu jasnu logiku, jer takav pristup realno ne bi doveo do nekog održivog rezultata. Zaista.

Izvor: Novilist.hr