Prostor od 228 kvadrata na prvom spratu solitera kod hotela Podgorica, u kojem je sada sjedište CGO-a, ta NVO je platila 399.000 eura. Kupoprodajni ugovor potpisali su 14. septembra prošle godine izvršni direktor Bemaksa Miladin Mijajlović i izvršna direktorica CGO Daliborka Uljarević, a njemu je prethodio predugovor kojim se CGO obavezao da unaprijed isplati novac.

"Cijena nepokretnosti je 399.000 eura i ista je prodavcu isplaćena prije zaključenja ugovora i dolaska kod notara, na način definisan i preciziran predugovorom o prodaji od 1. septembra 2022. godine", navodi se u kupoprodajnom ugovoru, u koji Javni servis ima uvid.

Uz taj prostor, CGO je za 21.875 eura kupio i zajedničke prostorije u istoj zgradi, što je regulisano posebnim ugovorom sa Bemaksom.

Garancijom do kredita

Kako bi platio nekretninu CGO se zadužio 350.000 eura kod Erste banke, a garanciju za dobijanje tog kredita dao im je Bemaksa zalažući prostor čiji je CGO kasnije postao vlasnik. Na pitanje zbog čega su novac za kupovinu poslovnog prostora pribavili garancijom Bemaksa iz CGO-a nam nijesu odgovorili, navodeći da im je “jasna namjera naših pitanja”. U Bemaksa su, sa druge strane, potvrdili da su bili garant CGO-u, te da su to uradili jer je riječ o kredibilnom kupcu.

"Kompanija Bemaks je prodala nevladinoj organizaciji CGO poslovni prostor u iznosu od 399.000 eura i taj poslovni prostor je korišćen kao garancija za podizanje kredita. U poslovnom svijetu to je uobičajena transakcija pogotovo kada je u pitanju kredibilni kupac i renomirana banka, kao što je to u ovom slučaju. Kada je iznos za poslovni prostor uplaćen na račun kompanije Bemax, banka je upisala hipoteku na pomenutoj nepokretnosti kao sredstvo obezbjeđenja kredita", pojasnili su iz Bemax-a.

Normal i hipoteka IRF-a

Prije nego što je poslovni prostor na atraktivnoj lokaciji u centru Podgorice prodao CGO-u, Bemaks ga je kupio od prvog vlasnika - Normal company, biznismena Žarka Burića. Burić je soliter na obali Morače počeo da gradi u decembru 2015. a radovi su završeni tri godine kasnije, uprkos velikom negodovanju stručne javnosti, koja je tražila da se radovi obustave jer narušavaju izgled hotela Podgorica i naslijeđe prve žene arhitekte u Crnoj Gori Svetlane Kane Radević, ali i zbog nezakonite građevinske dozvole. Da je Buriću građevinska dozvola izdata nezakonito ukazivali su i predstavnici tadašnje opozicije i građani, ali i inspektor za urbanizam Uprave za inspekcijske poslove koji je 2016. tražio od Glavnog grada poništenje dozvole za gradnju. Inspektor je ukazivao da građevinska dozvola nije u skladu sa planskom dokumentacijom jer je DUP na tom mjestu predvidio zgradu od sedam spratova. Uprava za inspekcijske poslove se kasnije žalila Upravnom sudu koji je odlučio u korist inspektora, međutim Glavni grad je ostao pri stavu da je sve urađeno po zakonu. Burić je nastavio da gradi i u neposrednoj blizini hotela Podgorica napravio soliter sa 12 spratova.

Prvi od 12 spratova Burić je ponudio kao hipoteku Investiciono-razvojnom fondu (IRF), kod kojeg se njegova firma UTIP Crna Gora 2015. godine kreditno zadužila milion eura. Kredit im je odobren sa desetogodišnjim rokom otplate, a IRF je stavio hipoteku na poslovni prostor površine 363 kvadrata. Hipoteka je, kako nam je potvrđeno u IRF-u, izbrisana u novembru 2019. godine, nakon što je UTIP u cjelosti izmirio dugovanja.

Istog mjeseca taj prostor prelazi u vlasništvo Bemaksa za 580.000 eura.

Od toga je 412.000 eura bila kompenzacija, dok je ostatak novca Bemaks uplatio na račun Normal kompani u Universal kapital banci.

"Tokom 2022. godine kompanija Bemks je prodala dio tog poslovnog prostora nevladinoj organizaciji CGO u iznosu od 420.875 eura, dok je drugoj firmi prodat drugi dio poslovnog prostora za iznos od 223.125 eura, što ukupno čini 644.000 eura", kazali su nam iz Bemaksa.

Osim CGO-a, poslovne prostore u soliteru ima više kompanija. Bemaks je vlasnik podruma, 239 kvadrata u prizemlju, te desetog, jedanaestog i dvanaestog sprata. Poslovni prostor na prvom spratu ima i VHM Solutions, a drugi i treći sprat u vlasništvu su kompanije Kodio, u kojoj 39 odsto udjela ima Blažo Đukanović, sin bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića.

Vlasnik četvrtog sprata je Centralno klirinško depozitarno društvo, petog firma “Tošković”, a šestog, sedmog, osmog i devetog Sava osiguranje.

Racija policije i specijalna oprema

U julu prošle godine policija je u podrumu solitera pronašla torbe u kojima je, kako je tada saopšteno iz Uprave policije, bila oprema za razbijane protesta i akcije specijalaca, uključujući pancire, gumene metke i šok bombe. Prema zakonu, tu opremu mogu da nabave i koriste samo Uprava policije i vojska tokom intervencija, dok je njena kupovina zabranjena pravnim i fizičkim licima. Nakon te akcije policije bivši premijer Dritan Abazović u autorskoj kolumni je napisao:

“Da hobotnicu ne čine samo ljudi sa kriminalnim bekgraundom, oni su sad manje-više postali poznati javnosti. Problem i konfuziju čine oni aktivni akteri javne scene koji rade u mnogim institucijama, organizacijama ili individualno, predstavljajući se kao “nezavisni”, ljudi iz biznisa ili nerijetko iz kao civilni sektor… Neki od njih sjede u staklenoj zgradi Bemaksa, a neki u stanovima koje su kupili po “specijalnim” cijenama od istih ili ih dobili džabe od države”, naveo je tada Abazović.