Šest malih elektrana ova kompanija ima području rijeke Bistrice, odnosno Jelovice i njene pritoke Jezerštice, dok u Šekularu, na istoimenoj rijeci, imaju četiri male hidroelektrane.

Prema okvirnim računicama, do kojih se u ovom trenutku moglo doći, njihov mjesečni rashod na minimalan broj zaposlenih iznosi oko dvadeset hiljada eura mjesečno, dok se dobit na mjesečnom novou mjeri stotinama hiljada eura.

"Mislim da oni to što plate stražare i radnike na održavanju, zarade za jedan dan, možda i manje, posebno u ovom dijelu godine kada su vodostaji veliki i veliki prihod od struje”, kazao je jedan od mještana Šekulara.

On je sračunao da četiri hidrolektrane u tom selu, gdje je napravljen pravi ekocid jer je kompletna Šekularska rijeka stavljena u cijevi i više praktično ne postoji, zapošljavaju po tri stražara, što je 12 zaposlenih, kao i četiri koji rade na popravkama i održavanju.

Od toga su dva fizička radnika, i dva inženjera, ali oni pokrivaju i održavaju ne samo ove male hidrolektrane u Šekularu, već i one u Lubnicama.

U prostoru mjesnog centra Lubnice zaposleno je oko 24 stražara i jedan radnik koji obilazi i kontroliše stražare.

"Riječ je nerijetko ljudima koji primaju invaliditet i ne odgovara im da budu zaposleni na neodređeno”, kazao je taj sagovornik. 

Okvirna dobit pojedinih vlasnika malih elektrana mogla se dobiti one godine kada su u vrijeme pandemije koronavirusa proizvođači električne energije iz malih hidroelektrana donirali 401.593 eura.

Oni su tada, naime, prihod od 401.593 eura, kako su zajednički saopštili, ostvaren u februaru mjesecu 2020. godine, donirali Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti. 

U toj zajedničkoj donaciji su učestvovale kompanije Hidroenergija Montenegro iz Berana sa 186.600 eura, Kronor iz Podgorice sa 90.403 eura, Hydro Bistrica iz Podgorice sa 41.300 eura, Igma Energy iz Andrijevice sa 32.117 eura, Synergy iz Podgorice sa 30.000 eura, Nord Energy iz Andrijevice sa 18.673 eura i Simes inženjering iz Podgorice sa 2.500 eura.

Donacije NKT iz Andrijevice su tada dali Igma Energy i Nord Energy. Dok se za drugu kompaniju nije mogao naći odgovor na koga se vodi, za prvu se sa sigurnošću zna da je vlasnik Igor Mašović.

On je, prema donaciji, u februaru te godine zaradio 32.117 eura. Važna činjenica je, međutim, da je Mašović u tom trenutku imao samo dvije male hidrolektrane, Bradavac i Pješivska Rijeka, dok se sada vlasnik ili suvlasnik u preko deset malih hidrolektrana.

Sada kada je stavio u funkciju ostale hidrolektrane, godišnje sasvim sigurno prihoduje milionski iznos.

Hidroenergija Montenegro se te 2020. godine u društvenu korist odrekla februarske dobiti od 186.600 eura. Pomnoženo sa dvanaest mjeseci, to bi bilo precizno dva miliona i dvjesta trideset devet hiljada. Hidroenergija Montenegro sada na teritoriji Berana ima deset malih hidroelektrana.

Poslije više od dvadeset promjena u centralnom registru, vlasnici Hidroenergije Montenegro su ostali Oleg Obradović sa 40 odsto i Ranko Radović sa 60 odsto. Radoviću, koji je do tada bio izvršni direktor, za male pare su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije “Bemaks”.

Podgorički Kronor vlasnik je malih hidrolektrana u Plavu. Njihov mjesečni prihod u februaru 2020. godine  bio je 90.403 eura. Malo više ili malo niže, za godinu 1.084.836 eura.

Portal RTCG je pisao u dva navrata o tome kako je Kronor te dvije male hidrolektrane 2016. godine, bez okavih posljedica i odgovornosti za sada,  izgradio u srcu Nacionalnog parka “Prokletije” i da je njihov prihod veći od budžeta Opštine Plav, ili makar neto zarada svih zaposlenih u lokalnoj upravi.

Ne treba zaboraviti da proizvođačima energije iz malih hidrolektrana građani Crne Gore kroz subvencije na računima za struju svake godine “dobrovoljno” daju oko dvadeset miliona eura. 

“Posao sa malim hidroelktranama je toliko profitabilan, da je predstavlja branje para sa drveta. Ili ‘grabuljanje’ para, da se tako izrazim, koje dolaze rijekom u male hidrolektrane. Lokalno stanovništvo tu nema nikavu korist. Zato je jasno zašto je taj posao godinama čuvan za takozvane tajkune”, kazao je sagovornik Portala RTCG iz beranskog mjesnog centra Šekular.

Nije zato čudno što je devet njih odmah pokrenulo sudske sporove, čim je Vlada Zdravka Krivokapića raskinula ugovor za deset koncesija.

Privredni sud je već donio dvije prostepene presude u njihovu korist u vrijednosti oko milion eura.Sada bi trebalo nova Vlada da pokrene pregovore o sporazumnom raskidu ugovora o gradnji MHE sa vlasnicima koncesija, a oni traže vrlo velike i značajne iznose za “izgubljenu dobit”.

Nije izgleda važno što su bili povlašćeni u vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista, jer drugi taj posao nisu mogli dobiti, nego će sada, skoro četriri godine poslije promjene državne vlasti, izgleda preko sudova naplatiti “izgubljenu dobit”.