Nakon sticanja nezavisnosti od 2006. godine mnogi su se, nažalost, uzaludno ponadali da je ovome najedanput došao kraj. Očigledno da je to bila samo kratkovremena iluzija i da kraj tim procesima nikada neće doći.

Aktuelni pritisci i permanentne smetanje razvoju Crne Gore zvanična Srbija ostvaruje preko otvorenog i neprijateljskog djelovanja u neskrivenim i brutalnim agitacijama izbornih aktivnosti, falsifikovanjima i prisvajanjima crnogorskih materijalnih i nematerijalnih dobara, sprovođenju istorijskih, informativnih i kulturnih falsifikata i falšteorija na štetu crnogorske a u korist srbijanske – prema novom konceptu srpske, asimilatorske države i nacije. 

Najnovijim primjerima svjedočimo u izbornim inžinjerinzima koncepta tzv. “srpskog sveta”, instrumenata BIA i drugih njihovih ekspozitura, čak i u Crnoj Gori i otvorenom hegemonskom djelovanju Srpske pravoslavne crkve u susret aktuelnom popisu stanovništva u Crnoj Gori i nedavno u Srbiji.

Svemu prethodnome je doprinijela nemuštost i neadekvatnost u djelovanju crnogorskih vlada od 2006. godine do današnjeg dana. Vlade DPS-a su zbog svojih partikularnih interesa i svoga početnog anticrnogorskog nasljeđa često otvoreno paktirale sa takvim djelovanjima iz Beograda. Najviše što su bili sposobni da urade je da stvaraju vid da svo javno anticrnogorstvo iz Srbije ne primjećuju i na isto uopšte ne reaguju. Program otpora i zaštite od tih uticaja nikada nije čak ni razmatran.

Dvije Vlade od 2020. godine, uključujući i ovu treću aktuelnu, su otišle i korak dalje, jer su došle na vlast uz pomoć SPC, pa su time obavezane da otvoreno izvršavaju anticrnogorske agende koje im servira Preśednik Vučić.

Instaliranje prosrpskih vlasti u Crnoj Gori i po treći put od 2020. godine je dovelo u apsurdan položaj najbrojniji autohtoni crnogorski narod, koji nema svojih političkih predstavnika u crnogorskim institucijama, uključujući i vlade. 

Sramni Temeljni ugovor koji je parekselans izdajnički akt Premijera Vlade Crne Gore (čijeg se imena od tada grozim), nije bio dovoljan da se makar na tren stane i pusti ovaj napaćeni narod da ikoliko sredi stanje u zemlji. 

U susret popisu stanovništva agitacija širenja srpstva i svekolikog anticrnogorstva dobija nove forme i izraze: predstavlja se kao svetost izdaja slavnih predaka i hiljadugodišnje istorije državnosti i odluka nazvati sebe imenom tuđim. 

Floskula srpski, koju su nedavno zamijenili ranijom srbijanski, se odlično primila u Crnoj Gori.

Ako pogledamo statističke podatke popisa u Crnoj Gori i popisa u Srbiji, koji su imali direktnih odraza na rezultate popisa i u drugim Ex YU zemljama, brojnost Crnogoraca konstantno i drastično opada. A to i jeste ključni cilj zvanične Srbije: dovesti broj pripadnika crnogorske nacije na stanje koje nije većinsko i od Crne Gore napraviti postdejtonsku BiH. Uporedo sa tim već se crta mapa crnogorske Republike Srpske Hercegovine pravcem: Pljevlja, Žabljak, Plužine, Nikšić, Herceg Novi sa borbom da se tu prikači i Šavnik. Berane kao pouzdani svesrpski teritorij, na žalost prekida crnogorsko Bijelo Polje, pa na tome treba još raditi da se ostvari zavidna teritorijalna cjelina. 

Svi resursi su mobilisani u tom cilju. Stoga se ide i dalje i jače u svakojake kupovine, pritiske, falsifikate, da se po svaku cijenu u zlom naumu uspije. 

Boka je sva trenutno pokrivena na bilbordima, sa porukama da se stanovništvo izjasni svesrpski: po naciji, jeziku, crkvi. Porfirije svako malo navraća u Crnu Goru i obnavlja lekcije poslušnoj pastvi. Novac kao i ranije nije nikakav problem- za to ga vazda imaju. A Drržava Crna Gora je pride i ovaj put, na usluzi: u manjku vrtića, škola i bolnica, otvara škole stranoj crkvi za širenje svetosavlja i placa iste, najviše od novca najbrojnijeg naroda bez pitanja da li ima važnijih prioriteta?!

Dijaspora crnogorska je dugo prepuštena samoj sebi, pa gotovo nikakve podrške ni pomoći od strane matice nema. 

Na osvrt donjeg grafikona svaki komentar postaje izlišan. Evidentno je kuda ide i šta će implicirati ovaj pogubni trend. Strašno je što nijedna crnogorska vlada zbog toga dosada nije pala. Svaki narod, osim crnogorskog bi je na to naćerao. Ova Vlada je namjerila da plan Beograda i Moskve finalizuje i dovede do konačnog kraja. 

Da li ove rezultate analizira CANU ili UCG?

Nažalost ne!

Valjda po ugledu na crnogorske vlade, počev od 1989. godine.

Svaka odgovorna, suverena i patriotska Vlada bi ovo pitanje (konstantno smanjenje najveće nacije), stavila u centar svojeg programa i rada. Jedino crnogorske vlade ovo pitanje decenijama ignorišu, čak i potpomažu i zato imamo to što imamo.

Posljednji popis stanovništva koji je sprovodila tobože procrnogorska DPS vlada, je bio čak i u proračunu rezultata prevaran. Šta će biti sa ovim popisom koji sprovodi Vlada bez crnogorskih ministara, prema njenim prvim reakcijama, već sada izgleda da nema mjesta nadi. 

U Zakonu o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova (“Službeni list CG”, br. 140/2022 od 16.12.2022. godine) u članu 3 je propisano:

“popisom će se obuhvatiti sljedeće jedinice:

1) lica:

– crnogorski državljani koji imaju prebivalište ili boravište u Crnoj Gori bez obzira da li su prisutni u mjestu stanovanja ili privremeno borave u drugom mjestu u Crnoj Gori ili u drugoj državi,

– stranci koji imaju odobren stalni ili privremeni boravak u Crnoj Gori i stranci koji imaju mjesto boravka iz člana 7 stav 1 tačka 4 ovoga zakona;

Upravo ovaj dio člana 3 je podmetnuti “Trojanski konj”, kojim su namjerili da nas opet varaju, kao sto su nas varali i 2011 godine. Tada je taj član bio pod rednim brojem 2 tadašnjeg Zakona.

Kako se događa to varanje?

Vrlo prosto i opet istovjetno. Kao i 2011. godine, i kao pred posljednjih nekoliko izbornih ciklusa, poslatih više desetina hiljada nerezidenata iz okruženja se pojavi u centrima bezbjednosti naših gradova da prijave boravišta. Ogromne gužve ljudi iz okruženja sam lično vidio prošle sedmice u Podgorici. Uredno prijavljeni, dobro finansirani i udobno smješteni, sve dok traju izborno-popisne aktivnosti oni provedu vrijeme u Crnoj Gori. Odrade posao zbog kojih su angažovani i vrate se nazad (Srbija, BiH i td…). Naši popisivači ih popišu a obrađivači ih uključe u ukupan broj novopopisanih stanovnika i sprovedu dalje matematički obračun procenata pripadnika nacija. Zakonom aritmetike dobiju se pogrešni podaci i o broju stanovnika Crne Gore i o broju Crnogoraca, odnosno Srba, naravno i drugih etničkih grupa. Na bazi ovakve manipulacije 2011. godine je zbog upisanih u opšti spisak lica – “stranaca” u iznosu od 48.899, smanjen broj Crnogoraca za više od 6%. 

Niko za proteklu deceniju da se aviza i na ovo ukaže i spriječi novo ponavljanje prevare.

Tužno i žalosno!

Ali po Državu opasno i štetno prije svega!

Umjesto da se naprave egzaktne analize, zaključci i ukaže na uzroke zbog kojih brojnost Crnogoraca konstantno opada i u Crnoj Gori i van Crne Gore, složno se i uporno na ovo ćuti. Mislim da bivša vlast (sada opozicija) zna za brojne manipulacije, koje neće ili ne žele iz njima znanih razloga da otkriju i onemoguće. Za vlast znamo, ali zbog čega sadašnja tobože procrnogorska opozicija sprovodi čak kontra produktivne i štetne aktivnosti veliko je pitanje? Aktivnosti koje su moguće i štetnije od stanja da ništa nijesu ni radili.

Ulaskom u pregovore sa prethodnom i novom vlašću pod prijetnjom bojkota, pri tom ne zahtijevajući suštinske nego periferne ciljeve, postignut je kontraefekat. Nije se tražilo zakonsko uređenje pogubnog načina brojanja rezultata nacionalnog, jezičkog i vjerskog opredjeljenja, u kojem bi se vršila odvojena evidencija domicilnih stanovnika od ostalih, nego se zahtijevalo jedino uvođenje softverske kontrole unosa podataka. Uporedo se nije vodila nikakva kampanja da se ukaže stanovništvu na opasnosti po Državu, ako se ostvare namjere i ciljevi srpskog korpusa i njihovih mentora iz vana, već se radilo da se “izbori” upotreba manje važnog i još nedefinisanog softvera. Na taj način je kompletan prostor za kampanju i agitaciju prepušten agresivnim srpskim: medijima, ekspoziturama i eksponentima u Crnoj Gori.

Od prijetnje bojkota popisa, kako bi se njegov početak odložio za proljeće, se odustalo i Vlada je pomjeranjem roka početka popisa za famozna tri dana formalno ispunila sve zahtjeve “opozicije”, imajući u rukama važnije adute kojima je obezbijeđena medijska, bilbord i svekolika dominacija i mogućnost ponovnog aritmetičkog štelovanja rezultata.

Previše nemoćno i previše neznaveno, ali prije svega žalosno, ko i kako predstavlja najbrojniji narod Države.

Kada se analizira kvantitet i položaj crnogorske dijaspore, stanje je identično ili još gore. Broj Crnogoraca, u Srbiji na primjer, od vremena Miloševićevog “buđenja naroda” takođe ali još snažnije opada, kao posljedica nebrige matice i otvorenih pritisaka i tamošnjih diskriminacija o kojima niko ne želi, ili ne smije da progovori.

Sa gornje slike se vidi da je od 147.466 Crnogoraca u Srbiji 1981. godine za četiri decenije njihov broj opao na “mizernih” 20.238 stanovnika, ili sedam puta manje, iako se trend odlaska Crnogoraca u Srbiju zbog različitih razloga nije nikada smanjivao.

Pri tome se neprestano plasiraju neistine o navodnoj ugroženosti Srba u Crnoj Gori pri evidentnoj činjenici da su elementarno i neskriveno ugroženi Crnogorci u Srbiji.

Nevjerovatni, očigledni i posve štetni procesi, na koje neobjašnjivo pristaje zvanična Crna Gora. Sve to kreiraju i plasiraju vlade Srbije, a vlade Crne Gore posmatraju i u tome više pomažu, nego sto išta preduzimaju da ih kao takve zaustave i promijene.

Imajući u vidu ovako porazne činjenice i pogubne tokove, koji neumitno vode nestanku jednog starog evropskog naroda, nedavno je osnovana Crnogorska evropska partija, namjerna da iste pokuša zaustaviti i preokrenuti u pravcu istinske obnove i renesanse.

Zbog duga prema precima koji su vazda bili spremni da poginu za pravo i čast Crne Gore, obaveze prema razočaranim poštovaocima Crne Gore i iskonske odgovornosti prema budućim generacijama, prihvatili smo se misije da stanemo na branik naše slavne i ugrožene Domovine. To je naša obaveza, ne samo prema pripadnicima crnogorskog, nego i prema pripadnicima manje brojnih naroda odanih Crnoj Gori jednako kao sto je crnogorski.

Vrijeme pred nama će pokazati koliko smo ovom velikom zadatku dorasli i koliko ćemo u tom radu biti umješni i znaveni?

Piše: Dragan Žarković, član Glavnog odbora Crnogorske evropske partije