U periodu kada se tokom 2013. godine počelo govoriti o realizaciji projekta revalorizacije, Đorđije Vušurović je bio na čelu Centra za konzervaciju i arheologiju. Tadašnje ministarstvo kulture tražilo je da se za ovaj projekat angažuju i zaposleni Centra.

Prvi dopis Centru, prema svjedočenju Vušurovića, dostavio je tadašnji ministar kulture Branislav Mićunović, broj 04-201 od 1. februara 2013. godine. U dopisu, u koji je novinar Pobjede imao uvid, Mićunović je upoznao Vušurovića da Ministarstvo kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara sprovodi proces revalorizacije kulturnih dobara, te da je u toku planiranje timova i dinamike.

- Ovim putem Ministarstvo poziva stručnjake iz oblasti kulturne baštine koji su zainteresovani za buduću saradnju na projektima koji se odnose na izradu elaborata o utvrđivanju kulturne vrijednosti nepokretnih kulturnih dobara.

Molimo da imena zainteresovanih stručnjaka dostavite najkasnije do 7. februara 2013. godine… – navodi se u dopisu Mićunovića, koji je Vušurović pokazao novinaru Pobjede.

MALO INTERESOVANJE
Kao v. d. direktora Centra, Vušurović je dostavio kopiju dopisa svim organizacionim jedinicama u ovoj javnoj ustanovi i na taj način anketirao zaposlene.

- Brojkom i slovom za ovaj vid saradnje prijavilo se svega 6 (šest) stručnih lica i iz sjedišta na Cetinju i iz Područnog odjeljenja u Kotoru. U ostavljenom vremenu dostavio sam odgovor ministru, naš broj 02-147 od 6. 2. 2013. godine – kazao je Vušurović.

Razlozi za tako mali odziv radnika, koji će kasnije ipak biti u značajnom obimu angažovani u realizaciji ovog projekta, bili su raznoliki. Jedan od zaposlenih je, na primjer, odgovorio sljedeće: „Atelje u kojem obavljamo konzervatorsko-restauratorske radove već je ranije planirao svoje aktivnosti za tekuću godinu, samim tim niko od zaposlenih nije zainteresovan… Tim prije, što na osnovu datog dopisa nije moguće precizno ustanoviti niti trajanje aktivnosti niti sve druge pojedinosti vezane za pomenutu kampanju“. Nije teško, prema mišljenju Vušurovića, odgonetnuti na koje se „druge pojedinosti“ mislilo.

- Mislilo se samo na jednu pojedinost – ima li novčane nadoknade i koliko ona iznosi? Kako je aktuelna informacija tada bila da nema nadoknade za ovaj posao, osim eventualnih dnevnica za izlazak na teren, jer je to redovni posao za koji se prima plata, to su potencijalni i poželjni članovi odbili ovu „saradnju“. Ovakav stav je, po mom ličnom mišljenju, listom zauziman i zato što su pozamašna sredstva već dijeljena u 2012. godini „biranim“ učesnicima, još jednog „kapitalnog projekta“ organizovanog sa istim ciljem, pod nazivom „Putevi kontinuiteta“, a koji je u startu bio „težak“ oko 530.000 eura – rekao je Vušurović.

Kako se na dopis ministra, kako je istakao, nije javio „poželjan broj projektovanih ’stručnjaka’, to se očigledno pribjeglo konspirativnom načinu angažovanja“. Vušurović je, dakle, 29. aprila 2013. godine dobio dopis, ali sada od v. d. direktorice Uprave za zaštitu kulturnih dobara Ružice Ivanović, broj: 01-152/2013, kojim ga obavještava da je Uprava, u skladu sa članom 142 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, pokrenula postupke za revalorizaciju kulturne vrijednosti nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara, koji su po ranijim propisima imali status spomenika kulture, te da je u tu svrhu, iz Centra, angažovano 20 stručnih lica, te da direktor dozvoli njihovo učešće.

- Naglašeno je, ali usmeno, da se angažovanje odnosi na dane vikenda i van radnog vremena, a što sam prihvatio sa rezervom, jer za takvu vrstu angažovanja (van radnog vremena) tada nije bilo potrebno odobrenje direktora – rekao je Vušurović.

Već narednog dana, u Ministarstvu kulture, preciznije 27. i 28. aprila 2013. godine, sada bez bilo kakvog obavještavanja Centra i Vušurovića kao rukovodioca ustanove i traženja njegovog odobrenja za učešće zaposlenih iz Centra, održana je radionica „Edukacija i doedukacija kadrova za primjenu metodologije izrade elaborata u okviru projekta ’Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore’“.

U isto vrijeme od strane nadležnog organa Ministarstva kulture – Uprave za zaštitu kulturnih dobara, saopšteno je da je to redovan posao u skladu sa članom 142 Zakona, dok su na radionici, na kojoj je aktivnu ulogu imala i v. d. direktorica Uprave Ružica Ivanović, ministar kulture Mićunović i njegova pomoćnica Lidija Ljesar saopštili da se radi o vanrednom poslu i kapitalnom projektu za crnogorsku kulturu, te da je to autorski rad gospođe Ljesar.

- Meni je od samog početka bilo jasno da je ovo autorski rad „OG autora“, koju su činili Mićunović – Ljesar i njihovi najbliži saradnici, ali ne zbog zaštite kulturne baštine, već zbog potrebe amnestiranja sopstvene odgovornosti za nerealizovanu zakonsku obavezu u preciziranom zakonskom roku, do 21. avgusta 2013. godine, i pretvaranja ove redovne radne obaveze u vanredan posao koji će popraviti lične budžete, a pride omogućiti „kupovanje stručnjaka“ (čast izuzecima) budžetskim parama. Istovremeno sam bio siguran da to nije bilo jasno Vladi Crne Gore, što će potvrditi dalji razvoj događaja – naveo je Vušurović.

VOLJOM MINISTARSTVA
Svega deset dana nakon održane radionice, prema riječima Vušurovića, jedan od angažovanih stručnjaka iz Centra, i to onaj isti koji u prvom anketiranju nije prihvatio ovu obavezu „zbog neutvrđenih pojedinosti“, obavijestio je pismeno direktora „da će izostati sa poslova u Centru od ponedjeljka 13. maja do četvrtka 16. maja 2013. godine, jer je „voljom Ministarstva kulture Crne Gore angažovan u dva stručna tima“.

- Kada podijelite pomenuti iznos od 650.000 eura, za koji tvrdim da je znatno veći, na 250 ljudi, dobićete prosjek po učesniku od 2.600 eura. Poznato je i meni i Vama da „posao“ nije bio ravnomjerno raspoređen na učesnike, tako da su zabilježeni i enormni iznosi koje su dobili određeni „stručnjaci“. Malo li je za rad i prepisivanje podataka iz dokumentacije bivšeg zavoda, a sve to u radno vrijeme. Ovo se naročito odnosi na one kojima je to bila redovna radna obaveza, za koju primaju platu. Uostalom, najbolje oslikava ovaj nezakonito organizovani budžetski rashod podatak saopšten od strane Direktorata za kulturnu baštinu i Uprave za zaštitu kulturnih dobara objavljen u „Monitoru“ od 22. avgusta 2014. godine: „U sastav stručnih timova i Monitoring tima uključeno je 29 zaposlenih u Ministarstvu kulture i Upravi za zaštitu kulturnih dobara:... Njihov angažman u 2013. godini plaćen je 56.631,26 eura. – navodi Vušurović.

BEZ UGOVORA

Ni Ministarstvo kulture, ni Uprava za zaštitu kulturnih dobara, ni sa jednim od učesnika u projektu revalorizacije nijesu potpisali ugovore o djelu, a isplaćivane su hiljade i čak desetine hiljada eura. Na oba zahtjeva za slobodan pristup informacijama, u kojima je Pobjeda tražila dostavljanje kopija svih ugovora sa učesnicima u projektu, od Ministarstva kulture i Uprave za zaštitu kulturnih dobara dobili smo negativne odgovore. Ukratko, ne posjeduju traženu dokumentaciju. Nekoliko učesnika u projektu nezvanično su za Pobjedu potvrdili da nikada sa Upravom ili Ministarstvom nijesu potpisali bilo kakav ugovor, niti im je to nuđeno.

- Poznajući stil i način rada, a mislim, i mentalitet rukovodećih osoba u Ministarstvu i Upravi, kao i onih u institucijama kulture, iz tog perioda, meni to nije ništa neobično – kazao je Vušurović.

Prema njegovim riječima, poznato je da su „pojedini ljubimci, za koje se ’šuškalo’ da su za rukovodeće osobe iz Ministarstva radili i ’na uho’ i mimo struke, primili enormne iznose mjerene desetinama hiljada eura, kao i da je određena ’stručna’ osoba primila enormna sredstva za učešće u ovom ’projektu’, od kojih je jedan pozamašan dio morala da vrati“.

- Moje je mišljenje da su se oni trudili da „iza sebe“ ostave što manje pisanog traga ili finansijskih transakcija i dokumenata. Zato su bogato nagrađivali i „napore“ i „umješnost“ zaposlenih koji su radili pravničke i računovodstvene poslove, a koji su znali i smjeli njihove zamisli i naloge sprovesti u djelo. Međutim, smatram da su nadležni organi morali i moraju reagovati: 1. kako se ne bi spekulisalo sa činjenicama i možda neosnovano sumnjičile određene osobe, na način kako to, možda, i ja činim; 2. kako bi se blagovremeno spriječile negativne posljedice po kulturnu baštinu Crne Gore, a, bogami, i sankcionisala „zloupotreba službenog položaja i pribavljanje lične koristi“. Po konačnom proizvodu i rezultatima ovog nazovi projekta, koji nikada nije završen, ipak bi se reklo da se radilo o ovom drugom – rekao je Vušurović.

Za dvadeset članova Monitoring tima potrošeno ukupno 43.373 eura
Uprava za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) je 2013. godine formirala i Monitoring tim, od čak 20 članova, koji su imali zadatak da prate i nadgledaju proces revalorizacije kulturne vrijednosti nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara Crne Gore. Ovaj tim činili su zaposleni iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Ministarstva kulture: Dobrila Vlahović, Jelena Vidović, Jelena Žarić, Lidija Vujović, Melida Suljević, Mile Baković, Milica Martić, Milica Nikolić, Mitra Cerović, Sofija Hajrizaj, Tanja Bogdanović, Tanja Vujović, Tatjana Mijović, Vesna Prlja, Zorica Tomanović, Milojka Petrušić, Ratka Đurović, Lidija Mijanović, Bratislav Radunović i Nela Cimeša. Svima pojedinačno, osim Neli Cimeši, uplaćen je neto po 1.500 eura, dok je bruto iznos njihovih honorara pojedinačno bio 2.238,81 euro. Cimeši je neto honorar iznosio 560 eura, a bruto 835,82 eura. Dakle, za neto honorare Monitoring tima potrošeno je ukupno 29.060 eura, dok je bruto iznos 43.373,21 euro.

Zanimljivo je da članovi ovog Monitoring tima, od kojih je polovina učestvovala i u procesu revalorizacije, odnosno, u izradi elaborata o revalorizaciji kulturnih dobara, nijesu iza sebe ostavili nikakav pisani trag. Nema zvaničnih zapisnika, odluka ili rješenja. To je Pobjedi potvrđeno iz Ministarstva kulture i Uprave za zaštitu kulturnih dobara, budući da su kroz odgovore na zahtjev za slobodan pristup informacijama istakli da ne posjeduju traženu dokumentaciju. To, naravno, ne znači da nijesu ništa radili. Više učesnika u procesu revalorizacije potvrdilo je nezvanično Pobjedi da je na članove Monitoring tima pao veliki dio posla oko koordinacije, praćenja rokova i pokušaja da se ublaži neorganizovanost i popriličan haos koji je vladao među stručnim i tehničkim timovima.

U obrazloženju Rješenja o isplati honorara članovima Monitoring tima, br. 01 – 1239/4, ističe se da su oni nadzirali aktivnosti stručnih i tehničkih timova i prikupljali i pružali povratne informacije o svim aspektima Upravi za zaštitu kulturnih dobara, a u cilju poboljšanja procesa revalorizacije. Povjereni posao, kako se ističe u Rješenju, obavljali su, navodno, van radnog vremena i neradnim danima.