“To su pištolji takvih dimenzija da mogu lako da se nose i sakriju u garderobi. Najčešće se radi o kragujevačkom “CZ 7,65”, kao i “Zbrojevki 7,65”, češke proizvodnje”, otkriva ovaj izvor.

U crnogorskom podzemlju dosta je pristuan i pištolj američke proizvodnje “38 specijal – Smit venson”.

“Ovaj pištolj takođe ima prednost u tome što je lak za nošenje. Ima kratku cijev i takozvano burence. Nije ga teško sakriti, a vrlo je moćan”, priča naš izvor.

Prema njegovim riječima, u slučaju likvidacija najčešće se koriste automatski pištolji, kojih ima više vrsta, odnosno marki proizvodnje. Među njima je najzastupljeniji srbijanski “Škorpion”, koji je izrađen po modelu iz Izraela.

Veoma često upotrebljavan u naručenim ubistvima je hekler “Koh – petica” njemačke proizvodnje.

Izraleske prozivodnje je i automatski pištolj “Ingram”, koji ima najveću brzinu ispaljivanja metaka i koristi municiju takozvana kratka devetka.

Vrlo rijedak, jer je skup ali i zna da ‘zašteka’, ali ipak prisutan u crnogorskom podzemlju je i automatski pištolj marke “Uzi”, takođe izraleski.

“Rjeđe se u obračunami koriste i savremeniji pištolji “Broving” 9mm, “Siks sauer”, “Bereta 92” i dvije češke “Zbrojevke” koje koriste kalibar devet milimetara”, priča izvor.

Pa ipak, daleko najzastupljeniji pištolj u Crnoj Gori i istovremeno najpoznatije oružje je ruski “Tokarev” 7,62 milimetra, koji je dobio ime po svom konstruktoru, Rusu Tokarevu.

“To vam je isto što i “Tetejac”. “Tetejac M 57 – 7,62 mm” je napravljen u Kragujevcu upravo prema modelu “Tokarev”, objašnjava sagovornik RTCG.

Ovaj izvor podsjeća na organizovane pljačke oružja iz krugova kasarni bivše vojske Jugoslavije, ili Srbije i Crne Gore, krajem devedestih godina, kada je samo je samo iz kasarne u Kumboru nestalo u jednoj takvoj akciji čak četrdeset pištolja "CZ 99“, u to vrijeme najnovijih na tržištu.

"Vrijednost ovih pištolja tada je bila oko hiljadu i po do dvije hiljade eura po komadu“ – kaže ovaj izvor.

Ova pljačka je, kako tvrdi taj dobro obaviješteni sagovornik, obavljena vrlo organizovano, u sprezi kriminalaca, pripadnika vojske i jednog pripadnika hercegnovske policije.

"Skladište je obijeno rezačem za metal, i zatim preko ograde kasarne, prema Kumboru i Đenovićima, prebačeno vani, gdje je čekalo auto“, priča naš izvor.

Sagovornik Portala RTCG otkriva kako je kasnijom operativnom obradom jedan od pištolja ukradenih u Kumboru - pronađen u Novom Sadu.

"Svi pištolji su završili u kriminalnom miljeu u Beogradu i Novom Sadu. Samo je ovaj slučajno pronađen prilikom privođenja jednog kriminalca. Sa pištolja su bili izbrisani brojevi, ali je vještačenjem utvrđeno da je to jedan od ukradenih iz kasarne u Kumboru. Tadašnja vojna bezbjednost je sve dokazala, ko je učestvovao iz kasarne, koja kriminalna grupa je bila uključena u pljačku, ko je bio sa njima u sprezi iz hercegnovske policije. Pitanje je samo zašto to nikada nije procesuirano“, kaže naš izvor.

Podsjeća i na veliku krađu "škorpiona“, automatskih pištolja, iz kasarne u Nikšiću, koji su završili kod kriminalaca unutar Crne Gore i u beogradskom podzemlju. Vrijednost tih pištolja u tom trenutku je po komadu bila dvije i po do tri hiljade eura.

Izvor RTCG-a priča da šverc oružja ne prestaje, jer je to vrlo unosan biznis. Ipak, Crna Gora je, prema njegovim riječima, uglavnom tranzitno područje, odnosno raskrsnica za šverc naoružanja svih vrsta koje iz Bosne i Hercegovine, Kosova, i Albanije putuje dalje prema zapadnoj Evropi.

"Razlog je jednostavan. Crna Gora je sa jedne strane malo tržište, između ostalog i za pištolje, dok sa duge strane cijena pištolja i drugog oružja u zapadnoj Evropi je mnogo veća, čak tri ili četiri puta nego kod nas“, kaže sagovornik Portala RTCG.