Neko strah kondenzuje u pogonsko gorivo za još odlučniju borbu, a neko ga potiskuje stvarajući neviđeni pritisak stresa koji ga izjeda iznutra. Neko se nakon višegodišnjih pritisaka slomi i u samoći plače. Neko i kapitulira.

Evo, ja ću ovim tekstom, ovoj državi, ovu sramotu od istine baciti kao rukavicu u lice i reći iz punih usta: SRAM vas bilo! Vodite državu u kojoj vam najistaknutiji novinari, aktivisti, angažovani umjetnici i borci za ljudska prava žive u golom strahu! Ima li veće sramote za jedno društvo? Ima li slikovitijeg primjera o kakvoj džungli, a ne pravnoj i ne-daj-bože uređenoj državi je riječ?

Masovno zastrašivanje je počelo u susret "oslobodilačkim" izborima, kada je svakome ko se usudio biti ono što jeste, a ne ono što mu se nameće da mora biti, počeo svakodnevni inferno. Uvrede, kletve, prijetnje, među kojima i one smrću, silovanjem, javnim linčom postale su dio opisa posla svakom ko se bavi javnim poslom, a ostao je lojalan svojoj zemlji.

Javnost je upoznata samo sa djelićem kaleidoskopa ove stihije koja je zadesila crnogorsku javnu scenu. Neka me demantuje neko ko se posljednjih godina posvećeno javno borio za vrijednosti suverene i sekularne države i kaže da nije doživio poniženje, zastrašivanje, prijetnju, psovku, omalovažavanje njega ili njegove/njene porodice. Ima li ga?!

Najnoviji primjer ovog paklenog trenda koji je stigao na adresu M portala - kap je u prepunoj čaši!

E, vala je dosta! Ista osoba na najbesprizorniji način maltretira i uznemirava prijetnjama ubistvom, silovanjem, vrijeđanjem i omalovažavanjem osobe iz javnog života. Službe bezbjednosti ove države nisu u stanju, sa svim resursima, da zaustave jednog čovjeka! "Bane LA" se nesmetano "izražava" i sprda sa pravnim sistemom ove države. Ljudi su prestali da pišu prijave policiji, jer znaju da nema poente.

Da su se iste službe, samo djelićem svoje mašinerije koju su stavili u pogon prilikom ustoličenja Joanikija, pozabavili ovim čovjekom mogli bi da riješe slučaj u jednom danu. No, da li žele!?

Da stvar bude beznadežno poražavajuća za normalnost, nova politička elita se nalazi u procesu kreiranja odgovarajuće "nove društvene elite". One koja će klimati glavom funkcionerima, a zauzvrat dobiti fotelje. Crnogorski intelektualci kojima svaka džukela pijana od nacionalizma svakodnevno pljune u lice, istovremeno doživljavaju ekspresnu marginalizaciju od strane sopstvene države. Očekivana inercija ove naše revolucije, reklo bi se?

A šta se dešava kada u toj namjeri da jedan svijet zamijenite drugim - "svojim" - naiđete na zid!? Kada jedan pisac ostaje legendaran uprkos tome što ne pripada sistemu vrijednosti u kome četnički vojvoda može biti prihvatljiv kao šef parlamenta? Kada novinar ostaje regionalno priznati majstor zanata, iako smatra odrazom zatucanosti kolektivno pandemijsko lizanje kašika? Šta se dešava kada sklonite na periferiju takve, a na scenu postavite lažnjake? Kada suštinske prvake zamijenite lojalnim amaterima?

Onda dobijete školski primjer okupacije! Najbolji među nama su popljuvani i sklonjeni, a nema nikoga da ih zamijeni, ni blizu kvalitetnog da bi se sramota ovog trenda sakrila.

Ne može se intelektualna elita jednog društva uništiti. Može se gaziti, progoniti, marginalizovati - ali zapamtite - iz tog će progona izaći kao martiri! Kao inspiracija, kao heroji, kao vodilja, kao kolektivna motivacija za obračun sa velikosrpskim apetitom.

Koliko god bila teška situacija za opstanak crnogorskog nacionalnog bića, ujedno i građanskog društvenog formata kao prezimena ovog prvog, pametnog lidera istorija će naučiti - bez podrške ovih ljudi nema ni pravog lidera.

Đukanović je, na primjer, to shvatio. U svom ideološkom zaokretu crnogorska intelektualna elita, koja je samo do juče bila progonjena, u okviru njegove političke evolucije doživjela je renesansu. Te godine ostaće upamćene kao najdinamičnija epoha crnogorske umjetničke scene.

Ima li Spajić kapaciteta, ako ne da napravi đukanovićevski alhemičarski zaokret, onda makar za početak da stane u odbranu popljuvanih ali dostojanstvenih, zastrašivanih ali ne i uplašenih, marginalizovanih ali ne i ućutkanih prvaka umjetničke, novinarske, aktivističke scene? Ima li Spajić hrabrosti da bude lice onog što je neminovnost istorijskog ritma pravde - rezurekcije autentičnog crnogorskog bića? Onog oslonjenog na Mediteran, Evropu, kosmopolitizam, a ne na vjerski fanatizam kao dominantan društveni kod…

Crna Gora tom fanatizmu novokomponovane kičaste pseudo vjere nije pripadala ni u vjekovima kada su vladike njom vladale! Ima li Spajić dovoljno svijesti da razumije da je svjestan otklon od ovakve Crne Gore njegova šansa za ulazak na velika vrata prosvjetiteljske političke misije?

Ukoliko ima, hrabriji politički potezi u kojima će, prije svega, zaštititi kritički osviješćene građane od nezapamćene stihije i poniženja, a onda i oni koji će reafirmisati ravnopravnost identitetskog kolorita naše zemlje mogli bi od njega zaista napraviti pravog lidera.

No, ukoliko kod njega izostane hrabrosti i motivacije za obračun sa svetosavskim Vučićevim "krstaškim" pohodom koji gazi svakog na putu ne birajući sredstva, on će prokockati tu šansu za istorijsku ulogu u dolazećim vremenima.

Bez tog zaokreta, on će ostati "mali od palube" apostolske revolucije koja ga je i stvorila. Dok ne odigra sljedeći potez, poniženi crnogorski intelektualci ga pomno posmatraju.

Spajiću, gledamo te.

Danilo MarunovićAutor

Izvor Analitika