To je za “Vijesti” kazao predsjednik Saveza organizacije boraca Narodnooslobodilačkog rata Crne Gore (SOBNOR) Radojica Radojević.

Na današnji dan, 19. decembra 1944. godine, Podgorica je oslobođena od okupatora. Glavni grad Crne Gore je za vrijeme Drugog svjetskog rata pretrpio brojna razaranja i bio bombardovana više od 70 puta.

“Dan oslobođenja predstavlja najznačajniji praznik u istoriji našeg grada. Nekad smo, mi, omladinci, izlazili na Goricu da obilježimo taj dan i ostavljali cvijeće. Polagali smo vijenac, klanjali se herojima i oslobodiocima glavnog grada...”, kazao je Radojević.

On je kazao da se tada “nije puno posvećivala pažnja vjeri i naciji”.

“Narod je tada živio. U tom vremenu je vladala sloga. Bio sam omladinski rukovodilac i niko nije gledao političku situaciju. Nije ga zanimalo da li si Srbin, Crnogorac, Rom... Bili smo jedno”, istakao je Radojević i nastavlja:

“Danas nas sve dijeli. Dijelimo se na ove i one. Za mene je bitno da smo ljudi....”, ocijenio je predsjednik SOBNOR-a.

Prema njegovim riječima, i proslava Dana oslobođenja je nekad bila drugačija.

“Omladina je dijelila priznanja. Održavale su se svečane manifestacije. Održavale su i posebne sjednice. Vijorile su se u gradu zastave. Organizovale su se i svečane akcije. To je bio dan za pamćenje”, rekao je Radojević.

I građani Podgorice, koji su juče razgovarali sa reporterom “Vijesti”, sjećaju se tadašnjih svečanosti.

Sugrađanin Branislav Milić ističe da se on, ranije, “ljepše slavio”.

“Mnogo mi se više sviđalo onda nego sada. Slavili smo ga uvijek u zdravlju. Organizovale su se razne manifestacije, brojna okupljanja, ljudi su generalno bili srećniji. Dan Podgorice je oslobađalački i zato je naročito važan”, rekao je Milić.

I Rajka Rutović naglašava da je Dan oslobođenja Podgorice, ranije, bio zanimljiviji.

“Sjećam se kako je nekada bilo i kako se ranije obilježavao. To, naravno, ne znači da sam presrećna sa načinom slavlja. Bilo je tako i tako. Sve što se slavi je dobro i lijepo. To je nešto što ostaje u nasljedstvo novim generacijama. Bilo da je to Dan Podgorice, Njegošev dan, slava ili neka druga manifestacija – neka se slavi. To je uvijek za oduševljenje”, kazala je Rutović.

Milovan Bajović kazao je da je Dan oslobođenja važan za svakog stanovnika Podgorice.

“Iako u glavnom gradu živim tek od 1992. godine, ne mogu vam reći kako se prije slavio. Ono što znam je da se svi u mom okruženju vesele tom danu. On uvijek mora da se slavi. I neka tako ostane”, rekao je Bajović.

Za Slobodana Đurovića Dan oslobođenja Podgorice je “kao i svaki drugi”.

“Slavi se dan oslobođenja, koliko znam, a znam i da je slava. Pojedini moji prijatelji rođeni su na taj dan i volim što je simboličan. Ranije nijesam obraćao pažnju na taj dan. Nije mi nikad bio nešto toliko bitno”, rekao je on.