„Kako ova definicija "običaja/tradicije" nije dio ni jednog udžbenika, lično me navodi na zaključak da je u pitanju novokomponovana "intervencija" na generacije koje prolaze osnovno obrazovanje, a koja je u duhu "klerikalne revolucije" koja nam se događa pred očima“, istakao je Marunović u reagovanju dostavljenom redakciji M portala.

Da je riječ o pamfletu, odnosno o opskurnom dokumentu koji nema veze sa realnošću, jer je priča o običajima predmet izučavanja brojnih nauka, etnologije, etnografije, antropologije, sociologije i drugih, smatra istoričar i član Koordinacionog odbora GI 21. maj Vukota Vukotić.

„Ovo što se ističe u ovome nazovi dokumentu jednostavno je tolika količina neistina, da je prosto zapanjujuće da je neko ovo mogao da sastavi“, navodi on.

On ističe da se u tekstu navodi izvjesna definicija porodice, dodajući da kada se definicija daje ona mora biti utemeljena na nekim izvorima, što ovdje nije slučaj.

„Da neko nešto pokušava da nametne to je valjda jasno iz formulacije teksta, pri čemu izneseno ne odgovara ni stvarnosti. Kod nas je žena u svemu izjednačena sa muškarcima. Tako je od građanskog Zakonika Knjaza Danila 1855. godine. Njime su tačno određena zakonska prava žene“, ističe Vukotić.

On dodaje i da su i građanskim zakonikom Valtazara Bogišića 1888. godine takođe regulisana prava žene. Komentarišući dalje tekst upućuje još snažnije kritike.

“To je bruka i zastiđe i nema veze sa realnošću. Ovaj tekst je pometačina. U posljednjih 10-15 godina imamo nametanje običaja i tradicije od strane Srpske pravoslavne crkve. Imali smo izmišljanje raznih tradicija vezanih za vjerski život u Crnoj Gori poput „čuvenoga“ plivanja za krst koje smo uvezli prije dvadeset, trideset godina”, kaže on.

Ocjenjuje takođe i da je “ovo nešto što pokušava da okrene redoljed stvari u našem društvu”.

“Ovo nije usmjereno na objašnjavanje prošlosti, već je usmjereno na budućnost Crne Gore. Tekst je namijenjen najmlađima i predstavljen je kao uzus ponašanja za buduće generacije. Ovo je zapravo udar na osnove građanskog društva u Crnoj Gori, koje postoji gotovo dva vijeka. I sada treba valjda neko to da sruši tako što će nove naraštaje da uči nečemu potpuno drugome pozivajući se na izmišljene tradicije”, izričit je Vukotić.

Postavlja se pitanje, kako kaže, da li je nastavnik koji pristaje ovako nešto da uvrsti u program rada instruiran, odnosno iz čijega je pera ovo izašlo, jer je indikativno da ovaj papir niko ne potpisuje. 

Dodaje i da mora postojati plan i program prema kojem se nešto realizuje, te da treba vidjeti kako se ta nastavna jedinica realizuje u drugim školama.

On podjeća i da nije prvi put u Crnoj Gori da svejdočimo spornim slučajevima obrazovanja i vaspitanja u školama u Crnoj Gori, ukazujući na primjer učiteljice iz Bara koja je vodila djecu u crkvu da metanišu (kleče na podu crkve).

Podsjetimo da je Marunović pomenuti sadržaj ocjenio kao dječiji ideoloski pamflet, koji je pored ostalog sporan jer je i gramatički nepismen i antropološki neprecizan.

„To što tekst tvrdi da ženska djeca nisu imala nikakva prava, te da ženska rođenja nisu slavljena za razliku od muških, ne čini te pojave crnogorskom tradicijom, već nečasnim primjerima kulturne i moralne zaostalosti. Još više brine odsustvo skretanja pažnje na negativnu etičku konotaciju tih primjera, pa se stiče utisak da tradicionalan pristup životu toleriše sadistički odnos prema djevojčicama i ženama“, smatra Marunović. 

On ističe da se promocijom ovakvih sadržaja, na svjesnom ili podsvjesnom nivou neizbježno kod djevojčica stvara frustracija i osjećaj manje vrijednosti i submisivnosti u odnosu na muškarce. Brine ga i to što vjeruje, da kada ovako otvoreni šovinizam izađe iz usta neprikosnovenih autoriteta-nastavnica/ka, onda to postaje za djevojčice neupitna životna istina.

Podsjeća i da su tradicija i običaji pozitivni primjeri, konzervirani zbog njihove ljepote, autentičnosti, kulturne i antropološke dragocjenosti. No, posebno ga obeshrabruje totalni deficit integriteta i građanske hrabrosti među nastavničkim kadrom.

„Poražava okolnost da na ovako grozan tekst nije ustao ni jedan nastavnik ili nastavnica uz protest "Ja ovo djeci servirati neću", kaže Marunović.

Prisjeća se i toga da je nekada, kada je on išao u školu bilo nezamislivo da svi nastavnici horski ćute na brutalne anticivilizacijske primjere servirane djeci.

„Integritet se gradi u ranoj životoj dobi, a djevojčica kao obespravljeno biće kao slika naše tradicije, nije lekcija iz integriteta. Samo opšti koncenzus sveobuhvatne javnosti, institucija i lidera mogu spriječiti da ne padnemo na ovom krucijalnom moralnom ispitu kao društvo! Da vidimo odgovor tog društva. Hocemo li u skolama praviti liderke i dzentlmene, ili cuvarke stoke i njihove dzelate!? Hocemo li za tradiciju držati čojstvo i junaštvo ili sadizam prema ženama, kao dio "šarma naše zaostalosti"?“, zaključuje Marunović.

M portal je uputio pitanja Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija sa ciljem da se  sazna da li su upoznati sa činjenicom da je u osnovnoj školi „Savo Pejanović“ podijeljen papir sa spornim sadržajem koji se odnosi na izučavanje tradicije, i da li je ono što je djeci plasirano na taj način u skladu sa školskim programom?

Takođe su ih pitali i zašto se izučavanje tradicije u tom uzrastu svodi na priču o potlačenom položaju žena, o kojem se govori u sadašnjem vremenu, čime se djeci sugeriše da nije samo riječ o tradiciji već o savremenim normama.

Odgovor, međutim nijesu dobili, već je PR Ministarstva poslao poruku da će odgovor poslati direktorica škole „Savo Pejanović“. Tako su ostali uskraćeni za stav Ministarstva o ovom problematičnom događaju.

U mejlu koji je poslala direktorica škole „Savo Pejanović“, Milja Božović navodi se da je u skladu sa svojim nadležnostima obavila razgovor sa nastavnicom (ime nastavnice se ne navodi), koja je učenicima podijelila tekst, uz objašnjenje da je tekst preuzet iz udžbenika koji se nekada koristio. Pritom se ne navodi o kojem je udžbeniku riječ, niti ko su autori, kao ni gdje se i u kojem tačno periodu udžbenik koristio.

„Prema njenim navodima tekst je preuzet iz udžbenika koji se nekad koristio, a u cilju upoznavanja učenika sa običajima koji su njegovani u Crnoj Gori. Na času Poznavanja društva učenici V razreda su upoređivali običaje nekad i sad i uočavali njihove razlike. Osim toga, učenici su donosili predmete koji su korišćeni u prošlosti“, navodi direktorica Božović. 

Ona dalje ističe da je od nastavnice dobila objašnjenje da je cilj časa bio razvoj kritičkog mišljenja i izvođenje zaključaka.

„Cilj časa je bio razvoj kritičkog mišljenja i izvođenje zaključaka na temu: Prošlost - bliska, daleka, veoma daleka; Prošlost moga mjesta i Narodne nošnje u Crnoj Gori, da bi se ostvario obrazovno-vaspitni ishod Neophodnost poštovanja tradicije za razvoj nekog mjesta. Naglašavamo da je nastavnica tekst o kojem je riječ podijelila učenicima isključivo u cilju ostvarenja obrazovno-vaspitnog ishoda kako bi u najboljoj namjeri učenicima približila temu koja je zasptupljena u nastavnom predmetu Poznavanje društva za V razred“, zaključuje se u mejlu koji je stigao od direktorice Božović.