Berićetna je bila 2023. politička godina. Kako je ko sijao, tako je i požnjeo. Ispostavilo se da su iskusni političari podbacili, pa su ubrali slabe plodove svog rada. Nečija polja su presušila pa su ih građani kaznili odlaskom s političke scene. Najveće plodove su ubrali neki novi, neiskusni političari, koji su preuzeli vođstvo državom.

Početak godine označio je posljednji pokušaj Miodraga Lekića da formira 44. Vladu. Već tada smo naslutili da nas čeka mnogo izazova. Sredinom januara raspisani su predsjednički izbori za mart. U trku za šefa države željeli su mnogi, nadali se da baš oni mogu da stanu na crtu dugogodišnjem lieru DPS-a Milu Đukanoviću i pobijede ga.

U trku je htio i lider najlmađe partije Milojko Spajić, ali je diskvalifikovan zbog dvojnog državljanstva. Ispostavilo se da je njegova zamjena Jakov Milatović imao dobre šanse.

U drugom krugu ubjedljivo je pobijedio i time zadao posljednji udarac višedecenijskoj vladavini Demokratske partije socijalista.

Gubitak vlasti za Mila Đukanovića značio je i odlazak u političku penziju. Upravljanje partijom prepustio je Danijelu Živkoviću. Pokušaj da posljednjih dana vladavine pokaže svoju moć raspuštanjem Skupštine nije mu donio nove poene. Naprotiv, parlamentarni izbori koje je zakazao za jun bili su odraz nove podjele vlasti. Tog dana svjedočili smo dominaciji Pokreta Evropa sad, Bošnjačke stranke, ali i padu podrške svim ostalim partijama. SDP je ostao ispod crte, što je uslovilo odlazak njegovih čelnika iz politike. Iako smo rezultate izbora znali, nijesmo imali zvaničnu potvrdu jer smo proglašenje konačnih čekali mjesec i po.

Krajem jula konstituisan je i novi saziv Skupštine, koja nije odmah profunkcionisala zbog čekanja političkog dogovora o izboru prvog čovjeka parlamenta. Bilo je to vruće ljeto u kojem su se održavale konsultacije novog predsjednika države s političkim partijama. Mandat za sastavljanje Vlade povjerio je Milatović partijskom kolegi Milojku Spajiću, koji se na početku godine kandidovao za predsjednika države, a na kraju postao premijer. Vodio je Spajić maratonske pregovore kako bi okupio kvalifikovanu većinu. Pljuštale su ponude, dijelio se kolač na različita parčad. Brojali smo dane pregovora jer je izgledalo da je umjesto dogovora Spajić sve bliži vraćanju mandata. Dogovor je pao, i nakraju su bez dijela kolača ostali oni koji su sebe proglašavali pobjednicima izbora, a u goste pozvani drugi koji su na početku priče bili neprihvatljivi.

Nova lica na sceni, donijela su novu praksu. U novoj podjeli, Andrija Mandić dobija poziciju šefa parlamenta. Milojko Spajić je čitanjem samo dijela ekspozea isprovocirao opoziciju koja se potrudila da sjednica traje bez prestanka 24 sata. Oboren je novi rekord, ali uprkos opstrukcijama Milojko Spajić postaje predsjednik 44. Vlade.

Vruć krompir i odgađanje popisa čeka ih istog dana. Naizgled velike razlike u novoj većini donijele su brze reakcije. Popis je odgođen i završen bez bojkota. Profunkcionisao je Ustavni sud, Centralna banka je dobila novu guvernerku Irenu Radović, a Sudski savjet je konačno kompletiran.

Bila je ovo godina obaranja rekorda.

Pamtićemo je po tome što je kupština bila na pauzi skoro 7 mjeseci, Proglašenje rezultata izbora čekali smo mjesec i po, pregovori za sastav Vlade trajali su 70 dana, prvi radni dan Skupštine trajao je 24 sata. Godinu zaključujemo završetkom dugoočekivanog popisa i lošom ocjenom Evropske unije za postignute rezultate.

Možda nam skor sljedeće godine bude bolji, a možda igre bez granica dobiju nastavak.

Izvor RTCG