Ukoliko bi krenuli u analizu međunarodnih dokumenata i sudske praske, kao i aktuelne situacije u pojedinim zemljama svijeta koje zbog restriktivnog tumačenja prava na abortus ostavljaju žene bez adekvatne i potpune pravne zaštite, mogli bi izraziti i duboku zabrinutost za budućnost pravne regulacije prava na prekid trudnoće.

Reproduktivna prava, kao ljudska prava, ne dozvoljavaju zloupotrebu zakona, niti populacionih politika, već imaju za cilj osnažiti države u donošenju afirmativnih akcija koje bi osigurale ženama slobodan pristup kontracepciji, kao i sigurnom pobačaju.

Danas, kako je već poznato, postoje dva načina prekida trudnoće: hirurškim putem ili uz pomoć abortivne pilule. Medikamentozni abortus je, dakle, postupak prekida neželjene (rane) trudnoće koji ne zahtijeva anesteziju, a sastoji od uzimanje dvije pilule (mifepristonaimisoprostola)u određenom vremenskom intervalu. Efekti tih medikamenata se odražavaju prvenstveno na zaustavljanje napretka dalje trudnoće koji je praćen ovularnim izbacivanjem tkiva iz materice. To je postupak koji zahtijeva određeni vid pozornosti i koji može biti praćen bolovima određenog intenziteta, ali u značajnoj mjeri ženama olakšava proces prekida trudnoće.

Istorijski gledano, abortivna pilula je prvi put proizvedena 1980. godine, da bi nakon perioda testiranja, 1988. godine, počela i njena zvanična upotreba u Francuskoj. Primjera radi, u Ujedinjenom Kraljevstvu je zvanično registrovana 1991, u Švedskoj 1992, u Austriji i Belgiji 1999. godine. Dostupni podaci ukazuju da je do kraja 2002. godine više od polovine pobačaja u Evropi obavljeno ovom metodom (u Francuskoj 56%, Škotskoj 61%, Švedskoj 51%), a do 2020. godine te brojke su sljedeće - u Italiji 32%, Švajcarskoj 70%, Švedskoj 83%, a Finskoj čak 94%. U većini zemalja EU (npr. Francuska, Švedska, Danska) medikamentozni abortus je primarna metoda izvršenja pobačaja, izuzev Mađarske i Poljske koje, inače, svojim rigidnim nacionalnim zakonodavstvom, predviđaju niz ograničenja ženama koje žele izvršiti prekid trudnoće.

SAD
U aprilu 2023. godine, u SAD se donose dvije suprotne presude saveznih okružnih sudija u državama Teksas i Vašington o pristupuabortivnoj piluli. To je pokrenulo oštarpravni sukob za kojisustručnjacismatralida će završiti pred Vrhovnim sudom SAD.Interesantno je da je savezni sudija u Teksasu,kojeg je imenovao Donald Tramp,naredio 7.aprila2023. godineobustavu odobrenja pilule za abortus-mifepristona, da biistog dana, sudija kojeg je Barak Obama izabrao u državi Vašington izdao suprotnu odluku, naloživši da se pristup piluli koja je dozvoljenaprije više od 20 godina zadrži u 17 država.Nije prošlo više od sedam dana, iamerički Vrhovni sudje saopštio daprivremeno zadržava na snazi savezna pravila za upotrebu lijeka za abortus, kao idaimje potrebnoodređenovrijemekako bi se potpunije razmotrila pitanja pokrenuta u sudskom sporu, a što znači da ćeabortivne pilulei dalje biti dostupnena tom tržištu.

Prije ovih presuda u SAD-u, najavljeno je da će se abortivne pilule naći u prodaji u apotekama i izdavati na recept, s tim da će apoteke morati prethodno dobiti zvanično odobrenje od proizvođača kako bi ih mogle staviti u prodaju. Podatak FDA (Food and Drug Administration), od juna 2022. godine, da je 5.6 miliona žena u SAD-u koristilo abortivnu pilulu, ukazuje na obim korišćenja medikamentoznog abortusa kao vida prekida trudnoće u SAD-u. Međutim, pravila o upotrebi i distribuciji abortivnih pilula važe samo u saveznim državama u kojima je prekid trudniće i dalje zakonski dopušten. Podsjećanja radi, Vrhovni sud SAD je 2022. godine pitanje abortusa prenio u nadležnost pojedinačnih država, tako da to više nije predmet saveznog zakonodavstva. Mnoge konzervativne američke savezne države su to iskoristile i dodatno ograničile pristup abortusu, a neke ga i u potpunosti i zabranile.

Susjedstvo
U Hrvatskoj je HALMED (Hrvatska agencija za ljekove i medicinska sredstva) odobrila abortivnu pilulu koja se može dobiti samo u zdravstvenim ustanovama, dok je medikamentozni abortus postao dostupan 2015. godine. Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, iz 1978. godine, sa svega tri izmjene do sada, pokušava se modernizovati. Tako je 2020. godine podnijet Prijedlog zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće i Konačni prijedlog Zakona hrvatskom Saboru od strane kluba poslanika SDP-a, a koji bi zakonodavno regulisao medikamentozni pobačaj, predvidio niz edukativnih i preventivnih mjera upotrebe adekvatnih kontraceptivnih sredstava kako bi pobačaj postao izuzetak, bliže definisao institut prigovora savjesti, itd. Nažalost, to nije dobilo većinsku podršku u Saboru.

U Bosni i Hercegovini (BiH) su ljekovi za medikamentozni abortus zvanično odobreni 2019. godine i mogu se primijeniti do 10. nedjelje trudnoće. Problem sa kojim se suočavaju žene u BiH tiče se cijene abortivnih pilula, tačnije njihove evidentne razlike u cijeni koja varira od grada do grada, kao i od ustanove do ustanove (privatne/javne).

U Sjevernoj Makedoniji je usvojen novi Zakon o abortusu kojim se u potpunosti poštuje pravo žena na izbor načina prekida trudnoće. Prethodnim zakonom, iz 2013. godine, žene su morale, nakon konsultacija sa ljekarom specijalistom i nakon slušanja otkucaja srca fetusa, uputiti pismeni zahtjev za izvršenje pobačaja, što je žene stavljalo u vrlo težak položaj. U 2020. godini, Ministarstvo zdravlja je odobrilo kliničke smjernice za bezbjedan abortus i date su preporuke za izvođenje medikamentoznog abortusa. Tada je Ministarstvo odobrilo i budžet u iznosu od pola miliona dolara za nabavku potrebnih ljekova koji se daju u tu svrhu.

U Srbiji je izdata dozvola za korišćenje abortivne pilule, koja je dostupna isključivo u zdravstvenim ustanovama i primjenjuje se do sedme nedjelje trudnoće u GAK-u. Da bi bolnica ili klinički centar mogao izdavati pomenute ljekove prethodno je potrebno dobiti dozvolu od Ministarstva zdravlja.

Stanje u Crnoj Gori
Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće, tačnije član 4 koji govori o pravu žene na prekid trudnoće, ne razlikuje metode pobačaja, već vremenske intervale kada isti može biti izvršen i pod kojim okolnostima. Dakle, zakonodavac ne razlikuje eksplicitno hirurški pobačaj, medicinski pobačaj, i slično, već samo navodi sedmice trudnoće (koje se računaju od dana začeća) kada se može izvršiti prekid trudnoće. Slična rješenja su prisutna i u zemljama regiona.

Dozvolu za obavljanje medikamentoznog abortusa ima samo KCCG, ali ne i opšte bolnice. Od 134 abortusa koja su izvršena u prvih šest mjeseci 2023. godine, čak 92 su bila medikamentozna. Međutim, problem u Crnoj Gori jeste vršenje ovog vida prekida trudnoće od strane privatnih zdravstvenih ustanova koje vršenje medikamentoznog prekida trudnoće pacijentkinjama izrazito visoko naplaćuju.

S druge strane, ljekovi koji se koriste za medikamentozni pobačaj - mizoprostal i misoprofen - nisu registrovani ljekovi u Crnoj Gori. Institut za ljekove je izdao privremenu saglasnost za njihov uvoz i distribuciju, ali nije okončan proces njihove registracije. Ovaj vid privremenog „rješenja“ je daleko od prihvatjlivog, a vodi i brojnim izazovima u praksi. Nijesu rijetki primjeri da su žene bile primorane tražiti abortivne pilule na tzv. „crnom tržištu“ dovodeći na taj način svoj život u opasnost.

Pitanje neželjene trudnoće, kao i način prekida te trudnoće, nameću potrebu šireg društvenog fokusa, kao i pažljivog tretmana, kako bi se suzio prostor za pogrešna tumačenja ili privremena „rješenja“. U kontekstu ljudskih prava i sloboda, u tzv. koliziji prava na život fetusa i prava žene na slobodu izbora, prednost nesumnjivo treba dati pravu žena da imaju slobodu izbora. Zato je neophodan dodatni napor države u implementaciji međunarodnih standarda i relevantnih strategija, a kako bi u konačnom uspjeli obezbijediti nužnu potrebu za edukacijom, prvenstveno mlade populacije, u svrhu prevencije neželjene trudnoće, promociju seksualno odgovornog ponašanja, kao i dodatnu zaštitu ženskih ljudskih prava. Samo u tom okviru moći ćemo govoriti o emancipovanom, zrelom i odgovornom društvu, a cijenim da je crnogorsko društvo kadro takvo i biti.

Piše: dr Sanja Grbović

Izvor AntenaM