Stopa podrške Džo Bajdenu iznosi 34 odsto, dok Tramp prema istraživanjima vodi u ključnim državama i na korak je od druge predsjedničke pobjede. Čak iako ne gledate na Trampa kao na potencijalnog diktatora, to je uznemiravajuća mogućnost. Značajan dio demokrata bi više volio da se Bajden ne kandiduje.

Međutim, umjesto da ga izazovu ili da se uključe kako bi podržali njegovu kampanju, oni se prema haosu u kojem se nalaze odnose sa apatičnim mumlanjem.

Nije tajna zbog čega je Bajden toliko nepopularan. To je dijelom zbog dugotrajne inflacije koja mu se pripisuje. Zatim, tu su njegove godine. Većina Amerikanaca poznaje nekoga u 80-im godinama ko počinje da pokazuje znakove starenja. Takođe znaju da bez obzira na to koliko je ta osoba dobra, ne bi joj trebalo dati četvorogodišnji mandat na najtežem poslu na svijetu.

Tokom 2023. godine Bajden je mogao - i trebalo je - da odluči da bude predsjednik sa jednim mandatom. Bio bi obožavan kao uzor javne službe i svojevrsna kritika Trampovom bezgraničnom egu.

Demokratske glavešine to znaju. Zapravo, prije nego što je njihova partija na izborima na sredini mandata prošla bolje nego što se očekivalo, veliki broj članova partije je mislio da će se Bajden zaista povući. Ovaj list je prije više od godinu dana među prvima tvrdio da predsjednik ne treba da traži reizbor.

Nažalost, Bajden i njegova partija su iz nekoliko razloga odlučili da uđu u još jednu kampanju, a nijedan od njih nije dobar. Njegov osjećaj dužnosti je ukaljan sujetom. Nakon što se prvi put kandidovao za predsjednika 1987. godine i toliko dugo radio na tome da sjedne za radnim stolom u Ovalnom kabinetu, on je zaveden da povjeruje kako je potreban zemlji jer se pokazao kao neko ko pobjeđuje Trampa.

Isto tako, želju njegovih ljudi da služe sigurno je ukaljala ambicija. U prirodi je administracija da mnogi od najbližih savjetnika predsjednika više nikada ne budu tako blizu moći. Naravno da oni ne žele da njihov čovjek preda Bijelu kuću kako bi se fokusirao na svoju predsjedničku biblioteku.

Demokratski lideri se ponašaju kukavički i prepotentno. Kao i mnogi plašljivi republikanci u Kongresu, kojima se nije dopadao Tramp i smatrali su ga opasnim - ali nijesu smogli snage da glasaju za opoziv pa čak ni da ga kritikuju - istaknute demokrate nijesu bile voljne da djeluju u skladu sa svojim zabrinutošću povodom Bajdenove nepromišljenosti. Ukoliko je razlog za to prijetnja njihovim karijerama, njihovo ponašanje je kukavičko. Ukoliko misle da je Tramp sebi najveći neprijatelj, onda je to arogantno. Bajdenova popularnost nastavlja da pada, dok je Tramp nakon 91 krivične optužnice, sa kojom se do sada suočio, postao samo jači.

Imajući to u vidu, pomislili biste da bi najbolje bilo da se Bajden povuče. Uostalom, do izbora ima još deset mjeseci a Demokratska partija ima talente. Nažalost, ne samo da je to krajnje nevjerovatno, već ako bolje pogledate, pronaći alternativu Bajdenu u ovoj fazi bio bi očajnički i nerazuman rizik.

Najvažnije je oživjeti kampanju. Demokrate treba da unesu entuzijazam i stvore osjećaj da drugi mandat nosi nove mogućnosti

Ako bi se on povukao danas, Demokratska partija bi morala da užurbano prepravlja svoje stranačke izbore, zato što su rokovi za podnošenje kandidatura prošli u mnogim zemljama i jedini drugi kandidati su malo poznati kongresmen Din Filips i izvjesna Merijan Vilijamson, guru samopomoći.

Ako pretpostavimo da je ovo moguće, kao i da je moguće izaći na kraj sa gomilom tužbi, državni zakonodavci bi morali da odobre nove datume za stranačke izbore bliže konvenciji u avgustu. Morala bi se organizovati serija debata da bi birači znali za koga glasaju. Broj kandidata bi mogao biti veliki, bez očiglednog načina brze redukcije: na demokratskim stranačkim izborima 2020. godine prijavilo se 29 kandidata.

Možda bi i vrijedjelo tog haosa ukoliko bi partija mogla biti sigurna da će na izbore izaći sa mladim, kandidatom, koji ima izborni potencijal. Međutim, izgleda jednako moguće da bi i pobjednik bio bez izbornog potencijala - recimo Berni Sanders, samoproglašeni demokratski socijalista koji je godinu dana stariji od Bajdena. Više je vjerovatno da bi nominaciju dobila Kamala Haris, potpredsjednica. Harisova ima prednost jer nije stara, mada činjenica da ona u novembru puni 60 godina i da se smatra mladom dosta govori o gerontokratiji unutar Demokratske stranke.

Nažalost, pokazalo se da je ona loša komunikatorka, što je mana kako u obavljanju dužnosti, tako i u predizbornoj kampanji. Gospođa Haris je proizvod kalifornijske političke mašinerije i nikada nije uspjela da dopre do birača izvan svoje države. Njena kampanja 2020. godine bila je užasna.

Ponekad izgleda kao da je njen teleprompter hakovao neki satiričar. Imigracija i južna granica - za koje je u Bajdenovoj administracija ona zadužena - najsnažnija su Trampova tačka, a najslabija demokrata. Šanse da Harisova pobijedi Trampa djeluju čak i slabije od onih njenog šefa.

Stoga, bolje je da se demokrate fokusiraju na izbor Bajdena. Ekonomija se polako oporavlja, rastu plate i zaposlenost. Ako bi Tramp bio osuđen, birači bi ga mogli kazniti. Najvažnije je oživjeti kampanju. Demokrate treba da unesu entuzijazam i stvore osjećaj da drugi mandat nosi nove mogućnosti.

Predsjednik nije dobar u kampanji, a suočava se sa kandidatom čiji su skupovi mješavina kulta i vodvilja. Potreban mu je neko ko može govoriti pred masama i pojavljivati se na televiziji umjesto njega. To nije Kamala Haris.

Jedan način na koji ona može da služi svojoj partiji i svojoj domovini i pomogne da Tramp ne uđe u Bijelu kuću bio bi da se odrekne drugog mandata potpredsjednice. Bajden bi drugi mandat mogao predstaviti kao drugačiju vrstu predsjedavanja, u kojoj bi više odgovornosti dijelio sa potpredsjednikom koji bi djelovao više kao izvršni direktor.

U svakom slučaju, Bajdenu je potrebna pomoć armije entuzijastičnih demokrata spremnih da mu se pridruže u kampanji. Trenutno on i njegova partija mjesečare prema katastrofi.

Izvor Vijesti