Ova promjena je vjerovatno uzrokovana blagom neusklađenošću između unutrašnjeg jezgra i Zemljinog omotača, sloja ispod Zemljine kore, navodi se u novoj naučnoj studiji, prenose Nezavsine.

Počevši od oko 2896 kilometara ispod površine, Zemljino jezgro je podijeljeno na uskovitlanu tečnu spoljnu granicu i uglavnom čvrsti unutrašnji sloj. Ovo područje je djelimično odgovorno za mnoge geofizičke dinamike naše planete, od dužine svakog dana do Zemljinog magnetnog polja, koje pomaže u zaštiti čovječanstva od štetnih zraka koje emituje Sunce.
Za svoju najnoviju studiju, Hoao Ding i njegovi koautori su dodatno potvrdili ovaj ciklus mjerenjem malih pomijeranja u dužini dana širom svijeta, koje kontroliše periodično kretanje Zemljine ose rotacije, i upoređujući ih sa varijacijama u polarnom kretanju koje su prethodno identifikovane.

"Njihovi podaci sugerišu da je ovo kolebanje vjerovatno uzrokovano nagibom od 0,17 stepeni između unutrašnjeg jezgra Zemlje i omotača, što je u suprotnosti sa tradicionalnom teorijom rotacije Zemlje koja pretpostavlja da se osa rotacije unutrašnjeg jezgra Zemlje i osa rotacije omotača poklapaju", rekao je Ding za Lajv sajens.

Ovaj nagib, sudeći po istraživanju, može značiti da bi sjeverozapadna hemisfera unutrašnjeg jezgra mogla biti nešto gušća od ostatka ovog sloja, kao i da postoji razlika u gustini između unutrašnjeg i spoljašnjeg jezgra Zemlje.

U budućnosti, ovo otkriće bi moglo pomoći istraživačima da razumiju dinamiku između unutrašnjeg jezgra Zemlje i procesa koji utiču na čovječanstvo, od zemljotresa do promjena u magnetnom polju.

Ovaj novootkriveni nagib u unutrašnjem jezgru bi na kraju mogao dovesti do promjene oblika i kretanja tečnog jezgra, što bi dovelo do potencijalnog pomeranja Zemljinog magnetnog polja, prema studiji objavljenoj u časopisu "Nejčr Komunikejšns".

Da bi bolje razumjeli unutrašnje funkcionisanje ovog jezgra, geofizički istraživači, predvođeni Hao Dingom sa Univerziteta Vuhan, analizirali su 2019. godine kretanje Zemljine ose rotacije u odnosu na njenu koru, poznato kao polarna rotacija. Pronašli su neznatno odstupanje u polarnom kretanju koje se dešava svakih 8,5 godina, što ukazuje na potencijalno prisustvo "unutrašnjeg kolebanja jezgra".