Hrković je tražila od suda da utvrdi da je država povrijedila njeno pravo na zdravu životnu sredinu, propuštanjem da preduzme mjere za poboljšanje kvaliteta vazduha u skladu sa domaćim i međunarodnim pravom.

Odštetni zahtjev 
Vujanović je u izjavi za Pobjedu pojasnio da Hrković tužbom traži da joj država nadoknadi nematerijalnu štetu koju je već pretrpjela zbog povrede svojih prava.

- Radi se o simboličnom iznosu koji ne odgovara visini štete, koja je tužilji zaista učinjena, ali njena namjera nije da se obogati – njena jedina želja je da natjera državu da se beskompromisno posveti ekološkoj katastrofi u Pljevljima. Imajući u vidu da će se zagađenost vazduha izvjesno nastaviti sve dok država ne preduzme aktivne korake da se suoči sa problemom, tražimo da joj država ubuduće plaća određeni iznos novca, sve dok se zagađujuće čestice ne svedu ispod granica koje su propisane radi zaštite zdravlja ljudi. Uvjeren sam da je to jedini način da se država motiviše da pomogne građanima Pljevalja – kazao je Vujanović.

On smatra da naruku tužilji, pored podataka o zagađenju, ide i to što bogata praksa Evropskog suda za ljudska prava, koju naši sudovi moraju neposredno primijeniti, „pokazuje da su ljudska prava najgrublje povrijeđena kada narušena životna sredina utiče na čovjekov kvalitet života što je u Pljevljima, nažalost, odavno slučaj“.

- Tužba se zasniva na međunarodnom i domaćem pravu koje propisuje da država mora preduzimati sve mjere, neumorno i konstantno, kako bi građanima obezbijedila zdravu životnu sredinu, uključujući čist vazduh – kazao je Vujanović Pobjedi.

Stanje alarmantno
Prema njegovim riječima, u slučaju zagađenosti vazduha u Pljevljima, pasivan odnos države je građane ostavio sa tragičnim zaključkom: da su prepušteni sami sebi.

Ističe da nepodnošljivo zagađen vazduh u Pljevljima višestruko premašuje granice, koje su propisane radi zaštite zdravlja ljudi.

- Jedan od primjera su suspendovane PM10 čestice, koje sadrže kancerogene i mutagene elemente, koji mogu izazvati najteža oboljenja. Njihova srednja dnevna vrijednost ne smije biti prekoračena više od 35 dana godišnje. U periodu dužem od 12 godina, srednja dnevna vrijednost u Pljevljima je prekoračena između 117 i 219 dana godišnje, što se dešava, gotovo bez izuzetka, između oktobra i aprila. Tada zdravstvene institucije pozivaju građane Pljevalja da ne otvaraju prozore, ne napuštaju domove i fizičke aktivnosti svedu na minimum. Njihov privatni i društveni život postaje svojevrsna samoizolacija – naveo je advokat.

Praksa u zemljama EU

Kako je Pobjedi kazala Diana Milev-Čavor, programska direktorica za pitanja klime i energije u nevladinoj organizaciji Eko tim, situacija u kojoj je građanka Pljevalja tužila državu Crnu Goru zbog povrede ustavnog prava na zdravu životnu sredinu odražava globalni trend u kojem pojedinci sve više koriste pravne mehanizme kako bi zaštitili svoje pravo na zdravu životnu sredinu.

- Slične situacije i prakse već su zabilježene u zemljama Evropske unije, gdje se pravni instrumenti i mehanizmi koriste kako bi se osigurala adekvatna zaštita životne sredine – navela je Milev-Čavor.

Prema njenim riječima, u Evropskoj uniji pravo na zdravu životnu sredinu postalo je ključno pitanje u pravnom okviru.

- Sud u Strazburu, odnosno Evropski sud za ljudska prava, u nekoliko je slučajeva odlučivao u korist pojedinaca ili grupa koje su tvrdile da su države članice povrijedile njihova prava na zdravu životnu sredinu. Ovi slučajevi često su se odnosili na pitanja industrijskog zagađenja, emisije štetnih materija ili neadekvatne zaštite prirodnih resursa.

Dodala je da praksa EU takođe uključuje direktive i propise kojima se postavlja visok standard u vezi sa zaštitom životne sredine.

- Građani imaju pravo na pravnu zaštitu u slučaju kršenja ovih standarda, a pristup sudovima, uključujući i sud u Strazburu, može biti ključan za ostvarivanje njihovih prava – kazala je Milev-Čavor.

Smatra da slučaj iz Pljevalja suštinski odražava univerzalnu težnju građana ka očuvanju i poboljšanju kvaliteta životne sredine, kao i spremnost pojedinaca da koriste pravne puteve kako bi zaštitili svoja prava i interese.

- Očekuje se da će slične tužbe postati sve češće u naporima građana da utiču na odluke i prakse država u vezi sa zaštitom životne sredine – kazala je ona.

Zvanični podaci dostupni 
Advokat Vujanović navodi da je tužba za zaštitu kvaliteta vazduha u Pljevljima podnijeta prvi put u našoj pravosudnoj istoriji.

- Ako je bilo drugih postupaka, koji se tiču zaštite životne sredine, bili su veoma rijetki. Međutim, novitet postupka, sam po sebi, ne smije otežati put do željenog rezultata. Pred sudom je zapravo jednostavan zadatak. On će odlučivati na osnovu zvaničnih podataka Agencije za zaštitu životne sredine koja redovno objavljuje mjesečne i godišnje izvještaje o kvalitetu vazduha u Pljevljima. Sud će zaključiti da su dramatično prekoračene granice propisane radi zaštite zdravlja ljudi, a da država nije preduzela neophodne mjere da poboljša kvalitet vazduha – naveo je Vujanović.

Osim toga, on smatra da bogata praksa Evropskog suda za ljudska prava pokazuje da su ljudska prava najgrublje povrijeđena kada narušena životna sredina utiče na čovjekov kvalitet života.

- Što je u Pljevljima, nažalost, odavno slučaj – zaključuje on.

Uvjereni da neće biti potrebna intervencija Strazbura 
- Podnošenje predstavke Evropskom sudu za ljudska prava je moguće samo kada stranka prethodno iscrpi sve djelotvorne pravne ljekove u domaćem pravu: od tužbe do ustavne žalbe - kazao je advokat Vujanović na pitanje očekuje li da će zadovljenje tužbenog zahtjeva ipak morati da putuje do – Strazbura.

Uvjeren je da, ipak, neće biti potrebna intervencija Evropskog suda za ljudska prava.

- Njegova praksa je domaćim sudovima ostavila jasan putokaz za postupanje u sličnim predmetima. Zato vjerujem da će naši sudovi utvrditi da je povrijeđeno pravo na zdravu životnu sredinu i dosuditi traženu naknadu štete – navodi Vujanović.

Od Osnovnog suda u Podgorici očekuje da će prioritetno postupati u predmetu, jer se, kako kaže, predmet tiče, ne samo jedne stranke, već cijele zajednice, što zaslužuje najveću ažurnost suda.

- Takođe očekujem da će sud omogućiti građanima Pljevalja, javnosti i zainteresovanim medijima da nesmetano prate postupak, tako što će svako ročište biti održano u velikoj sudnici. Moje konačno, dugoročno očekivanje jeste da država prepozna presudnu ulogu koju ima u zaštiti životne sredine. Bez aktivne uloge države, životna sredina ne može opstati. Pravo građana Pljevalja na čist vazduh i dostojanstven život ne trpi odlaganje.

 Iskustva iz regiona i kršenje ugovora
Ključ u postupcima u kojima se traži utvrđivanje povrde prava na zdravu životnu sredinu (i ono što je najteže) je da se dokaže uzročno-posljedična veza, odnosno da je, zbog propuštanja određenih aktivnosti, došlo do zagađenja životne sredine, opasnosti po nastanak štete, odnosno, ako govorimo o ljudskim pravima, do ugrožavanja prava na zdravu životnu sredinu – ocjenjuje Diana Milev-Čavor iz Eko tima.

Kao primjer tužbi koje su imale efekta navela je iskustvo iz Srbije gdje je Viši sud u Beogradu donio prvostepenu presudu u korist jedne NVO i naložio „Elektroprivredi Srbije“ (EPS) da smanji emisije sumpor-dioksida u termoelektranama zbog njihove opasnosti po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Milev-Čavor je podsjetila da od 1. januara 2018. godine važe novi standardi zagađenja vazduha na Zapadnom Balkanu u skladu s ugovorom o osnivanju Energetske zajednice

Prema njenim riječima, pet godina nakon toga, dakle tokom 2022. godine, emisije SO2 iz termoelektrana, koje su uključene u nacionalne planove smanjenja emisija (NERP) Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije, su i dalje bile pet do šest puta veće od dozvoljenih.

- Takođe, Termoelektrana u Pljevljima, nakon potrošenih dozvoljenih 20.000 radnih sati, radi sada bez poštovanja graničnih vrijednosti pojednih zagađujućih materija, koje su definisane obavezama u okviru ugovora o Energetskoj zajednici. U 2022. godini TE Pljevlja su se pridružili i blokovi Tuzla 4 i Kakanj 5, kao i srpska elektrana Morava, koje su takođe radile preko ograničenja od 20.000 sati, a bez prethodno usklađenog rada sa potrebnim standardima, koji se odnose na industrijsko zagađenje – navela je Milev-Čavor.