To je, pored ostalog, “Vijestima” rekla ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić i dodala da Ministarstvo planira dalji razvoj te usluge u drugim opštinama.

“Ministarstvo rada i socijalnog staranja (MRSS) izdaje licence za obavljanje djelatnosti u oblasti socijalne i dječje zaštite. Trenutno je licencirano 118 pružalaca usluga. Za uslugu stanovanje uz podršku, koja je usluga iz grupe usluga podrške za život u zajednici, nema licenciranih pružalaca usluga”, kazala je Nišić.

Dječji dom “Mladost” u Bijeloj je ustanova dječije zaštite u koju se smještaju djeca.

Regionalni centri za hraniteljstvo
Ona je najavila i osnivanje regionalnih centara za porodični smještaj-hraniteljstvo. Kroz hraniteljstvo se obezbjeđuje privremeni smještaj za djecu čije su porodične prilike poremećene. Statistika ukazuje na razvijeno srodničko, ali iz resora socijalnog staranja više puta ukazivali su na potrebu za razvijenjam i povećanjem broja nesrodničkih hraniteljskih porodica.

Lica koja su zainteresovana za hraniteljstvo prolaze postupak procjene, program obuke, dobijaju licencu na dvije godine, a za to vrijeme stručni radnici centara za socijalni rad prate hraniteljske porodice i pružaju im potrebnu podršku.

“MRSS je predvidjelo osnivanje tri regionalna centra za porodični smještaj-hraniteljstvo. Centri za hraniteljstvo preuzeće dio poslova koje sada obavljaju centri za socijalni rad, a koji su u vezi sa procjenom, pripremom, pružanjem podrške hraniteljskim porodicama, kao i promocijom hraniteljstva u Crnoj Gori”, rekla je Nišić.

Centrima za socijalni rad treba reorganizacija
U Crnoj Gori uspostavljeno je 13 centara za socijalni rad i 12 područnih jedinica, koji pokrivaju 25 opština. Krajem 2022, u centrima za socijalni rad je bilo zaposleno 428 socijalnih radnika. Nišić je kazala da je reforma CSR u proteklih desetak godina dovela do određenih promjena, ali i da su se povećavali i zahtjevi koji su se postavljali pred centre, “posebno u dijelu administrativnih poslova”.

“Broj zaposlenih radnika, a posebno radnika u direktnom radu s korisnicima je nedovoljan za pružanje kvalitetne podrške korisnicima. Ovo ukazuje da je potrebno preduzeti hitne mjere reorganizacije rada centara i preraspodjele radnika kako bi se opterećenje stručnih radnika ujednačilo. Stručni radnici troše previše vremena na evidenciju i dokumentaciju”, rekla je Nišić.

Dodala je i da voditelji slučaja imaju veliki broj predmeta i da to utiče na kvalitet njihovog rada.

Domaće propise uskladiti sa Istanbulskom konvencijom
Crna Gora je prije 10 godina ratifikovala Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, ispunila niz obaveza, ali država nije i u potpunosti implementirala Istanbulsku kovenciju, kaže Nišić.

“Istanbulska konvencija prepoznaje brojne specijalizovane usluge - pravno i psihološko savjetovanje, finansijsku pomoć, stanovanje, obrazovanje, obuke, pomoć prilikom zapošljavanja, obezbjeđivanje pomoći kod pojedinačnih i kolektivnih žalbi, krizne centre, SOS linije, skloništa, podršku za žrtve seksualnog nasilja i zaštitu i podršku za djecu svjedoke nasilja, ali brojne takve usluge i korisnike tih usluga ne prepoznaje i crnogorski Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti”, rekla je ona i dodala da je cilj MRSS taj, te svi drugi zakoni koji uređuju oblast zaštite od rodno zasnovanog nasilja, budu što prije izmijenjeni.

“U tom smislu, kada prepoznamo korisnike i korisnice kao što su LBTIQ i žrtve seksualnog nasilja, kada uvedemo novo davanje za žrtve nasilja kada je u toku postupak razvoda braka, kada prepoznamo krizne centre za žrtve seksualnog nasilja... onda će pristup ovim uslugama biti bolji za sve naše korisnike i korisnice”, rekla je ona.

Iz MRSS ranije su najavili i da će država otvoriti sklonište za žrtve nasilja, ali i kriznu centar za žrtve seksualnog nasilja, skloništa za prosjačenje, muškarce...

“Ratifikacijom Istanbulske konvencije Crna Gora se obavezala na niz obaveza koje mora ispuniti, između kojih su osnivanje skloništa i kriznih centara. Standardi su jako visoki, moramo imati po jedno sklonište na 200.000 stanovnika i to posebno za žrtve rodno zasnovanog nasilja, djecu žrtve trgovine ljudima, muškarce žrtve trgovine ljudima, beskućnike, žrtve seksualne eksploatacije i posebno krizne centre za žrtve seksualnog nasilja. Neophodno je imati i skloništa za djevojčice koje su žrtve prinudnih brakova. Sva skloništa i krizni centri moraju biti teritorijalno raspoređeni. Trenutno na jugu Crne Gore nema nijedno sklonište, niti krizni centar za bilo koju kategoriju žrtava rodno zasnovanog nasilja”, rekla je Nišić i dodala da su za to potrebna velika finansijska sredstva.

Kako je kazala, to što država želi da učestvuje u osnivanju skloništa za neku od kategorija žrtava, nikako ne znači da pomoć NVO sektora nije potrebna.

“Trenutno skloništa za žrtve nasilja u porodici vodi nevladin sektor i zaista tu uslugu pružaju na najbolji način. Nažalost, potreba za smještajem u skloništu je velika i nama sada fali smještajnih kapaciteta, naročito na jugu i na sjeveru, jer su skloništa u centralnom dijelu države. Takođe, smatramo da je osnivanje kriznih centara za žrtve seksualnog nasilja posebno osjetljivo pitanje... želimo da budemo pažljivi prilikom donošenja standarda, podzakonskih akata, protokola, ali i kadra koji bi pružao uslugu u kriznom centru. Posebno ističem i potrebu za osnivanjem skloništa za žrtve trgovine ljudima. U tom pravcu napravili smo velike korake i u narednoj godini ćemo moći da pružimo žaštitu i ovoj kategoriji”, rekla je ona.

Sklonište u “Ljuboviću” privremeno
Objekat u krugu Centra za djecu i mlade “Ljubović” u Podgorici privremeno će biti sklonište za djecu žrtve trgovine ljudima, a MRSS će u narednom periodu uporedo raditi i na pronalaženju adekvatnog trajnog rješenja, rekla je Nišić.

Odluku o tome da se u krugu Centra “Ljubović” jedna zgrada preuredi i da tu bude sklonište za djecu žrtve trgovine ljudima donijela je krajem 2022. Vlada Dritana Abazovića.

Zbog toga što bi smještanjem djece koja su žrtve, ona potencijalno bila u blizini onih koji su počinioci krivičnog djela trgovina ljudima, Unicef je ranije kritikovao takvu odluku Vlade.

Nišić je “Vijestima” kazala da je takvo rješenje bilo ono koje je najefikasnije i u najkraćem roku moglo da odgovori potrebi za smještaj djece koja su žrtve trgovine ljudima, da će žrtve biti fizički odvojene i neće imati kontakt sa korisnicima drugih usluga u JU Centru “Ljubović”.

Kako je dodala, važna je i pažljiva upotreba riječi “žrtva” i “počinilac” kada je riječ o maloljetnim licima, “jer i djecu koja su počinila određena krivična djela, ili onu koja ispoljavaju probleme u ponašanju moramo posmatrati kao žrtve”, jer “većinom dolaze iz disfunkcionalnih porodica gdje su i sama bila žrtve zanemarivanja ili nekog oblika nasilja”.

Dug proces reformi sistema invaliditeta
Od 2008, kada je usvojen Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom (OSI), kada je bilo zaposleno svega nekoliko desetina, danas je u Crnoj Gori oko 3.700 zaposlenih OSI čiji poslodavci koriste subvenciju zarade, ali ih je na evidenciji nezaposlenih i dalje oko 9.592.

“Koji čine oko 25 odsto od ukupno nezaposlenih lica u Crnoj Gori. Takođe, njihova obrazovna i starosna struktura nije zadovoljavajuća”, rekla je Nišić i dodala da je, imajući u vidu protok vremena od donošenja zakona, izazove kada je oblast profesionalne rehabilitacije u pitanju, visina i trajanje prava na subvencije zarade za zapošljavanje OSI “koje se u posljednje vrijeme problematizuju sa aspekta nedostatka sredstava za ove namjene”, taj zakon potrebno značajno unaprijediti.

MRSS će u tom smislu, kako je dodala, razmotriti dalji razvoj profesionalne rehabilitacije, ranije predložene modele, ali i najbolju praksu iz oblasti profesionalne rehabilitacije, te će intenzivno nastaviti rad na tekstu zakona.

“Dodatno... od posebnog značaja jeste priprema novog Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta. Ovo je reformski zakon koji povlači izmjenu čitavog seta zakona, pa su i samim tim očekivanja velika”, rekla je Nišić.

Budžetom za 2024. planirano je 21,9 miliona eura za Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, od čega će 20 miliona eura biti opredijeljeno za subvencije zarada za zapošljavanje.

Poslodavci koji zaposle OSI, imaju pravo i na bespovratna sredstva za prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada za OSI i za tu subvenciju, u prvoj polovini 2023, isplaćeno je 72.000 eura.

Na pitanje je li realan scenario da OSI u Crnoj Gori dobiju podršku države u dijelu prilagođavanja prostora u kojem žive, Nišić je kazala da je “pred nama dug proces reformi sistema invaliditeta”: “Tek kada država pređe sa medicinskog modela na model potreba, moći ćemo razmatrati mogućnosti adaptacije prostora u kojem OSI žive”.