“Iako je današnji politički diskurs u Crnoj Gori sve naličniji onome s početka 90-ih godina minuloga vijeka, današnja je politička scena po mnogo čemu gadnija od one iz 90-ih. Skupština Crne Gore čak je i 90-ih godina bila mjesto đe se vodilo računa o kultu riječi, đe su se utrkivali u retoričkim sposobnostima i poznavanju istorijskih prilika ondašnji predstavnici taborā koje je dijelio ideološki jaz, poput recimo Novaka Kilibarde i Radoslava Rotkovića”, navode Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Boban Batrićević.

Kako su dodali, za razliku od toga ambijenta, današnju Skupštinu pune i takvi koje nekad ne bi moglo zapasti da se za riječ jave ni u odboru kakve mjesne zajednice.

“Potonji šovinistički nastup poslanika PES-a Dragovića koji je demonstrirao zadrigli nacionalizam i kulturasizam negirajući pravo uvaženome poslaniku Huteru da ravnopravno učestvuje u političkome životu Crne Gore morao bi biti crveni alarm za cjelokupno crnogorsko društvo, a posebno za partiju koja je sebe okitila imenom Evropa sad i koja, kako se često šepure, zastupa interese građanske Crne Gore i teži njezinoj evropskoj budućnosti”, navode Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Boban Batrićević.

Prema njihovim riječima, iako takvo ponašanje ne iznenađuje od bivšega kadra Prave Crne Gore, utemeljene na četništvu i kleronacionalizmu, njegov fašistički napad histerije ne smije se otćutati, a od pokreta Evropa sad treba tražiti da se izjasni jesu li Dragovićevi stavovi ujedno i stavovi njegove partije i, ako nijesu, kakav će stav taj pokret zauzeti prema nedopustivome nastupu svoga poslanika.

“Oskar Huter jedan je od rijetkih koji hrabro i jasno zastupa crnogorske nacionalne interese i koji bi po svemu mogao biti uzor anemičnoj i umrtvljenoj crnogorskoj opoziji ali i uzor svim poslanicima kako se odnositi prema državi i njenim nacionalnim interesima. A da je to što je i ko je bio đed kojega političara sasvim irelevantno za današnju ideološku pripadnost njihovih potomaka najbolje svjedoče političari koji danas promovišu bjelaško-četničku ideologiju uprkos tome što su im đedovi upravo od te ideologije stradali”, navode.

Kako su istakli, ponašanje Dragovića i njegovih istomišljenika koji uvaženome Oskaru Huteru zbog prezimena namjenjuju status građanina drugoga reda suprotno je crnogorskoj tradiciji, na koju se lažno upravo takvi pozivaju.

“Kako im je drago pozivati se na dinastiju Petrović, podśećamo ih da su upravo Petrovići neke od ključnih funkcija i položaja u svojoj državi povjeravali ljudima čije je porijeklo bilo izvan Crne Gore. Mora da su znali da se na lojalnost i posvećenost takvih može računati i više i tvrđe no na nebrojene ambiciozne “autohtone patriote” čiji su cjenovnik poznavali crnogorski neprijatelji – bez obzira đe su u raznim periodima stolovali. Da ni danas nije bitno drugačije svjedoči nam upravo Oskar Huter svojom privrženošću crnogorskim nacionalnim vrijednostima ali i gicanje koje njegova pojava izaziva kod izdajnika tih nacionalnih interesa u drugome političkom taboru”, zaključuju Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Boban Batrićević.

Izvor: Standard