U selu Mioljica u brdovitim Rovcima, tri školska druga Mijat, Danijel i Bojan mogli bi da budu posljednji učenici u školi staroj stotinu godina.

Iako im je zajednička škola, dijeli ih godište, pošto su sva trojica u različitim razredima.

Njihov učitelj Dragan već tri godine dolazi iz Kolašina kako djeca ne bi ostala bez osnovnog obrazovanja, a sastavni dio posla mu je i da poveze dvojicu dječaka.

„Da ne bi toliki put prelazili pet ili šest kilometara da ne bi dolazili pješke kada ja već dolazim, onda usput ih pokupim, pošto vidite kako je hladno. Mogu reći da je dosta teško, zato što su to tri odeljenja drugi razred, peti razred i četvrti razred. Znači gradivo prelazim iz drugog u peti, iz petog u četvrti razred“, pojašnjava učitelj Dragan Subotić.

Prije početka nastave je obavezno loženje vatre, kako bi đacima i učitelju bilo toplo. Nastava se sada drži u nekadašnjoj prostoriji učitelja, a ranije se održavala u velikoj prostoriji, gdje je moglo stati, a i bilo više đaka. A od toga vremena ostaju samo sjećanja.

„Ta škola nije služila samo za učenje djece, za roditeljski sastanak, nego je to bio jedan hram kulture. Tu su dolazili ljudi na svečanosti, na proslave, mladi ljude na igranke, za izbore, to se zna, izbor odbornika, poslanika i tako dalje. To se zadržalo do dana današnjeg“, prisjeća se Spasoje Vlahović, bivši učitelj.

Krov koji propada, blaga, hladnoća i slomljeni prozori. A svi bivši đaci saglasni su da će se sa trojicom đaka škola zvanično zatvoriti.

„Od 1927. od danas nije škola nije prekidala s radom, od kad je počela, a čini mi se da je kraj", navodi mještanin Periša Bulatović.

A Mijatu, Danijelu i Bojanu ne ostaje ništa drugo, osim da kroz osmeh i dečju igru, nastave svoje školovanje u teškim uslovima.

Izvor RTCG