U Njemačkoj prodavnice mogu biti otvorene osam puta godišnje, i to ograničen broj sati. Većina Njemaca to podržava, mada se svijest više mijenja i većina prodavnica sa robom široke potrošnje radi subotom do 15 ili 16 sati.

U Italiji komercijalni centri su otvoreni svih sedam dana u nedjelji, ali polemika o radnom vremenu nedjeljom i dalje traje. U pripremi je zakon koji bi regulisao rad nedjeljom.

U Španiji manje prodavnice otvorene su nedjeljom, dok veliki supermaketi imaju pravo da budu otvorene desetak puta godišnje. Samo u Madridu sve trgovinske radnje imaju pravo da budu otvorene nedjeljom.

U Portugaliji svim prodavnicama je počev od jula 2010. dozvoljen rad nedjeljom od šest do 24 sata.

U Belgiji rad je dozvoljen samo prodavnicama koje isporučaju hranu. U Velikoj Britaniji pojedinim sektorima je dozvoljen rad.

Od 1994, zakon u Velikoj Britaniji dozvoljava da prodavnice rade nedjeljom dok veliki supermaketi mogu posljednjeg dana u nedjelji da rade ukupno šest sati.

U Švedskoj rad nedjeljom je legalizovan 1971, dok u Norveškoj, Mađarskoj, Rumuniji i Češkoj Republici ili Irskoj ne postoji nikakva restrikcija u pogledu rada.

Zahtjevi za dozvolu za rad sve učestaliji u Evropi. U turističkim zonama prodavnice su otvorene svih sedam dana u nedjelji, ali bez obzira na promjene, zadnji dan u sedmici ostaje i dalje neradni dan za ogroman broj Evropljana.(cdm)