Komšije ne miruju. Hiljadu godina postojanja države Crne Gore, potpuno im ruši fikciju u kojoj žive. To se mora promijeniti. Ne kroz program neke partije, to mora biti nadstranački. Mora se uobličiti ideologija koja će potrebu okupacije Crne Gore nametati svim partijama. Ko god da je u Srbiji na vlasti, odnos prema Crnoj Gori mora biti isti. Mora se ponavljati “Crna Gora nikad nije bila država”. Bila je oblast, i to srpska. Tako je nastao novi pokret, Srbizam. 

Pokret koji vrijeđa, nipodaštava i negira okolne narode i države, opravdava saradnju sa okupatorom, veliča ratne zločince, negira zločine, omalovažava druge vjere, otima kulturnu baštinu i prisvaja tuđu istoriju. Uzdiže sebe nacionalno i vjerski iznad svih ostalih. Pripisuje svom narodu veće moći i nepostojeće istorijske zasluge. Srbizam ne poznaje etničku, rasnu i vjersku toleranciju. Ideologija će komandovati crkvi, crkva kontrolisati institucije, a institucije će vršiti nasilje. Sloboda štampe i sloboda govora neće postojati.

Znamo mi da je Srbizam proizvod i potvrda nemoći, nasleđe loše istorije, kompleks izgubljenih bitaka i nevođenih ratova, stid od viševjekovnog ropstva i poniznosti, sramota zbog nemanja slavnih dinastija i imanja onakvih Nemanja, svjesnost onog što drugi imaju a oni nemaju.

Srbizam je proizvod nezadovoljtva sopstvenom istorijom. To je pokušaj da se kompletan korijen cijelog srpskog naroda prebači u Crnu Goru.

 ALI NEĆE TO MOĆI KOMŠIJE!

 Ne prima se vaše śeme na crnogorskom kršu. Ne basta to vama. Vaša pleća ne mogu nositi crnogorsku istoriju, vaše ruke nemaju snagu za crnogorski krstaš, a vaš pogled ne dopire do vrha Lovćena. Niti se u vaša srca mogu sabiti Vladimir, Bodin, Vojvoda Mirko, Krsto, Ljubo i Sava. Nemate ni svijet koja razumje Ivana Gospodara, Svetog Petra, Gorski vijenac, Sulu Radova i Marka Miljanova. I sama činjenica da Crnogorci dobro znaju što mislim, a vi pojma nemate o čemu pišem, znak je da treba da zadržite za sebe taj vaš Srbizam, i ostanete tamo daleko, daleko od Crne Gore.