Poslanica Radinka Ćinćur rođena je u Lukovu, u selu nadomak Nikšića. Tu se, kako kaže formirala karakterno.

”Sve što sam tada voljela, volim i sada. Volim da uživam u prirodi, da se otisnem”, kaže ona.

Kao djevojčica bila je usamljena, jer nije imala braću i sestre. Osnovnu i srednju školu završila je u društvu dječaka.

“To društvo sam nadomještala knjigama i nije mi žao zbog toga. Knjige su bile moja paralelna stvarnost. Često neka pitanja koja sam postavljala u životu tražila sam u knjigama, u likovima u pričama”, priča Ćinćur.

Bila je mirna,ali ne i poslušna djevojčica.

“Imala sam stav, ali umjela sam da ga pokažem bez konflikta”, kaže poslanica.

Kaže da joj nije žao zbog toga što je njen poslanički mandat počeo turbulentno nakon mimoilaženja sa odlukama rukovodstva Pokreta Evropa sad na čijoj listi je bila.

“Moram reći da mi je bilo teško. Moralo se desiti jer nijesam planirala da po svaku cijenu  prihvatam nešto sa čim se ne slažem. To je odredilo sve ono što se dešavalo. I nije mi žao. Imala sam podršku prijatelja i zahvalna sam im na tome”, kaže ona.

Ističe da nije izdala nikoga, a nije htjela ni zbog drugih da izda sebe.

Kod svojih prijatelja cijeni otvorenost, iskrenost,  bez zadnje namjere.

“Ne volim da provodim vrijeme sa ljudima s kojim moram da razmišljam šta su htjeli da kažu”, kazala je Ćinćur.

Eksplozivna je, reaguje na prvu loptu i to ne voli kod sebe.

“Možda je toga u posljednje vrijeme manje, jer sazrijevam. Ali odmah viknem, to mi je prva reakcija, valjda profesionalna deformacija iz učionice”, kaže poslanica.

Najtužniji trenuci su joj gubitak oca, majke i mlađeg brata.

“Najsrećniji i najdramatičniji trenutak mi je bio rođenje prve kćerke. Kada sam vidjela da je sve u redu, jer sam se trenutak prije plašila da neće biti dobro”, priča poslanica.

Nedosanjani san joj je da se bavi naukom,ali učionica ju je učinila jako srećnom. 

Svoje najradosnije trenutke u budućnosti vidi u šetnji, knjigama i druženju sa porodicom i prijateljima.

Izvor RTCG