– Na području Murine sada sigurno nema više od 500 stanovnika, dok je tu nekad živjelo preko 2.000 žitelja. Ostala su da žive uglavnom staračka domaćinstva, dok se mladi sele u druge sredine. Na licu mjesta se može vidjeti da ima više zatvorenih kuća nego onih u kojima neko živi. Brojni domovi se otvaraju samo ljeti, kad zavičajci dođu na odmore. To su poražavajući podaci, jer imamo jednu sumornu sliku Murine, bez neke ozbiljnije nade da će biti bolje – zajednička je konstatacija mještana.

Govore to Murinjani dok se sa tugom prisjećaju šest nevinih duša ubijenih bez opomene, u sred bijela dana, na mostu koji je u centru varošice sagrađen 1933. godine.

– Za kratko vrijeme, Murino je 30. aprila 1999. godine ličila na avetinjski gradić. Strašno je prisjećati se te katastrofe. Vrijeme prolazi, a rane ne zarastaju. Boli što država ništa nije uradila da, poslije velike tragedije, Murino krene nekim razvojnim putem. Tako je Murino, kao nekada svojevrsna raskrsnica života postala zaboravljeno mjesto – ističe Branislav Otašević.

Podaci ukazuju da je prije pet decenija škola u Murinu upisivala preko sto prvaka, dok ih je prošle godine, zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici, bilo svega 12. Mještani navode da su to poražavajući podaci koji nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

– Kad sam bio momak na igrankama nije mogla šibica da stane od momaka i djevojaka. Sad nema ni igranki ni omladine. Sedamdesetih godina prošlog vijeka murinska osnovna škola brojala je preko 1.000 učenika. Međutim, taj broj se iz godine u godinu smanjivao, tako da danas u ovdje u školskim klupama imamo manje od 100 đaka. To je porazna činjenica, pred kojom svi treba da se zamislimo, jer ako se nastavi ovakvom dinamikom iseljavanja ovi krajevi će ubrzo ostati piusti. Očigledno je da nedostatak radnih mjesta podstiče mlade ljude da napuštaju Murino – ističe Novica Garčević.

A da Murino zaista bilježi negativne bilanse u svim sferama života uvjeravaju zatvoreni lokali u centru varošice i rijetki prolaznici koji se sa sjetom prisjećaju nekih minulih vremena.

– Nekad je centar Murine vrvio od naroda. Danas ovdje život polako zamire. Privreda je potpuno uništena, iako se zna da je u Murinu nekada uspješno radio pogon fabrike "Titeks" upošljavajući u dvije smjene preko 350 radnika. Imali su Murinjani i brojne prodavnice, hotel, pekaru, mesaru, otkupni centar i što- šta drugo. Sada od toga nema ništa, sem jedne prodavnice i nekoliko malih kafana. Doduše pojedinci pokušavaju da osmisle da rade nešto od čega bi mogli da žive, ali je očigledno da izostaju valjani podsticaji od nadležnih institucija. U takvom ambijentu mladim školovanim ljudima ostaje samo da napuštaju svoj zavičaj, jer ovdje nemaju nikakvu perspektivu – zaključuje Goran Marsenić.
Izvor Dan