“Situacija u kojoj su se našli, i redovno se nalaze, nadzornici NP Skadarsko jezero treba da bude posljednje upozorenje, prije svega Ministarstvu turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, da se sa ovom problematikom pozabavi profesionalno i temeljno kako bi se konačno suzbila ili makar umanjila praksa krivolova koji prijeti da trajno i nepovratno uništi biodiverzitet i prirodu Skadarskog jezera”, istakla je ona.

Prema njenim riječima prijem za nadzornike i dodjela novčanih nagrada ministra napadnutim nadzornicima je čin kurtoazije i podrške i niko ne može biti protiv tog čina, naprotiv.

“Ono sto apsolutno nije prihvatljivo je da je Ministarstvo nadležno za zaštitu prirode svelo cijelu situaciju i borbu protiv krivolova na “apel građanima da prijave krivolov”. Oni su to radili i ranije, rade i sada a radiće i ubuduće jer smo sigurni da ima daleko više odgovornih građana ove zemlje, od pojedinaca koji to nisu. Nije zgoreg napomenuti da se krivolov po jezeru uglavnom dešava noću i po prirodi stvari, ne možemo od građana očekivati da baš u to doba borave i plove po jezeru”, istakla je ona.

Vuković navodi da Ministarstvo bez odlaganja treba da radi na stvaranju pretpostavki da: zaposleni u JP za nacionalne parkove Crne Gore budu bezbjedni na svojim radnim mjestima; da imaju odgovarajuću institucionalnu podršku za realizaciju aktivnosti koje su im date u nadležnost, a koju sada nemaju; da se obezbijede zakonski i drugi preduslovi da svi krivolovci budu adekvatno kažnjeni za nelegane aktivnosti koje ugrožavaju biodiverzitet i prirodu.

Ona podsjeća da je NP Skadarsko jezero 40 000 ha zaštićenog područja koje predstavlja jedan od najvažnijih centara biodiverziteta na Zapadnom Balkanu i Jugoistočnoj Evropi.

“Jezero i okolina su svakodnevno izloženi nelegalnim aktivnostima koje osim krivolova uključuje nelegalnu gradnju, nelegalan prevoz turista, nelegalan lov, nelegalno vađenje pijeska i šljunka, a što doprinosi urušavanju vrijednosti ovog međunarodno važnog područja. Zaštita prirode ne može i ne smije biti pitanje angažmana jedne institucije ili još gore pojedinca, ili grupe pojedinaca, već mora imati institucionalno uporište i podršku. Najveću odgovornost za sprovođenje politika zaštite životne sredine ima upravo Ministarstvo, ali nakon posljednjih javnih istupa jasno je da ministar jos ne razumije važnost sopstvene uloge u zaštiti prirode, što je izuzetno poražavajuća činjenica”, zaključila je Vuković.

Izvor: Standard