– Pod velom lijepe priče i silnih obećanja sve je urađeno da se pogon Gumiga uništi i da nikada ne proradi. Prestankom proizvodnje upućeni smo na biro rada, prepušteni konstantnom propadanju. U međuvremenu, brojne naše kolege su se preselile na onaj svijet krajnje uvrijeđeni, poniženi i prevareni. Nama je, poslije svega, ostalo samo da gledamo zidine nekad uspješnog kolektiva u kom smo radili – navode bivši radnici.

Prije dvanaest godina radnici su tužili vlasnika za svoja potraživanja, a Osnovni sud u Beranama zaplijenio je imovinu i poslije desetak pokušaja prodao fabričku imovinu firmi Gradin iz Rožaja. Ta imovina se sastojala od hale bruto površine 1.881 metar kvadratni, zatim kotlarnice, portirnice, trafostanice i placa površine 8.422 kvadrata. Imovina je, nakon desetak neuspjelih pokušaja prodata putem javnog nadmetanja na ročištu zakazanom u Osnovnom sudu za samo 128.378 eura, iako je na prvoj licitaciji cijena iznosila 975.290 eura. Međutim, i pored obećanja, ni novi vlasnik nije preduzeo nikakve mjere da na mjestu nekadašnjeg pogona organizuje neki vid proizvodnje.

Bivši radnici navode da su pokušavali da stupe u kontakt sa vlasnikom uništene fabrike i da u nekoj korektnoj komunikaciji iniciraju oživljavanje proizvodnje. Od toga, kako tvrde, nije bilo ništa.

– Fabrika je na kraju prodata na vrlo nepopularan način. Od dobijenog novca nama je isplaćena neka crkavica, što je zanemarljivo u odnosu na naša ukupna potraživanja na ime neisplaćenih plata i drugog. Tužno je što ni novi vlasnik nije uzimao za ozbiljno naše molbe da se oživi proizvodnja – navode bivši radnici.

Podsjećamo, Berane je 1980-ih godina imalo industriju s preko 10.000 radnih mjesta, koju su predvodili giganti poput Fabrike celuloze, Polimke, Gumiga, Ciglane, Rudnika mrkog uglja... Od bivših privrednih giganata u tragovima su ostali Polimlje i Polieks, dok je većina ostalih uništena, rasparčana i rasprodata tokom privatizacije. Za po nekoliko hiljada eura sumnjivi vlasnici kupovali su fabrike, a zatim za višestruko veće iznose rasprodavali njihovu imovinu, radnici su završavali na birou rada ili s minimalnim penzijama, a savremene mašine iz Celuloze i Gumiga završavale su u drugim državama, prenosi Dan.