Ali mnogi se danas osjećaju iscrpljeno.

Više ne postoji jasna granica kada vaš posao počinje, a kada se završava, za mnoge je njihovo radno mjesto mnogo više od mjesta na kome zarađuju svoju platu, jer plata za uspješne i ambiciozne više nije dovoljna, potreban je i status i moć.

Statistike pokazuju da čak trećina odraslih zaposlenih ljudi osjeća iscrpljenost.

Šta nas navodi da se osjećamo tako iscrpljeno? I kako možemo da postanemo otporniji?

Razlika između iscrpljenosti i sagorijevanja?

Ljudi su iscrpljenost shvatali kao problem još u drevnoj Kini. Manjak energije i umor mogu da traju mjesecima, ali oni i dalje nisu ono što je burnout.

Sagorijevanje, nasuprot tome, je sindrom sa vrlo specifičnim simptomima.

Definiše se kao stanje koje se manifestuje smanjenom energijom i efikasnošću, u kombinaciji sa „depresonalizacijom“, što znači ciničnim stavom prema ljudima s kojima radimo ili organizacijama za koje radimo.

To je vrlo ozbiljno stanje.

Neki ljudi sa sagorevanjem mogu da se osjećaju potpuno onesposobljenima. Na kraju često moraju da promijene profesiju, a oporavak može da traje godinama.

Zašto je sagorevanje postalo učestalije?

Postoje mnoga istraživanja koja pokazuju da je sagorijevanje u porastu širom svijeta, u različitim sferama rada.

Zašto?

Zato što se promijenio odnos prema poslu.

Posao se danas previše vrednuje, ima centralno mjesto u našem životu i u našem emocionalnom univerzumu. Danas od rada očekujemo mnogo: ne samo status i prihod, već i legitimitet. Želimo da nam pruži osjećaj svrhe i priliku za ostvarenje.

U prošlosti, granice između rada i odmora su bile jasnije povučene, ali sada, sa modernom tehnologijom, uvijek smo povezani pa čak i u slobodno vrijeme stalno nešto provjeravamo.

 Koji su vodeći okidači za sagorijevanje?
Istraživanja pokazuju da postoji pet glavnih razloga za sagorijevanje, a to su:

– prekomjerne radne obaveze,

– nedostatak autonomije,

– neadekvatne nagrade,

– neslaganje kompanijskih i ličnih vrijednosti

– nepravda.

Takođe burnout češće dožive perfekcionisti, jer imaju nerealno visoka očekivanja o tome šta misle da treba da postignu, imaju svog „unutrašnjeg kritičara“ koji stalno dobacuje negativne primjedbe, a to iscrpljuje.

Vratite se sebi

Kakve strategije zasnovane na dokazima mogu pomoći ljudima da se nose sa osjećajima iscrpljenosti i sagorijevanja?

Prvi korak ka prevazilaženju iscrpljenosti je razumijevanje naših mogućnosti. Trebamo biti mudri i pažljivi prema vremenu koje provodimo van naše zone komfora, ali isto tako je potrebno znati kada se treba vratiti radi oporavka. Takođe, potrebno nam je razumijevanje naših osnovnih stresora i prepoznavanje koji od njih su pod našom kontrolom, a koji nisu.

Dobra ideja je da pokušate da se vratite sebi.

Hajde da imamo vremena za sebe.

Odvojite vrijeme u danu kada se ne bavite poslom, ne gledate društvene mreže, ne plaćate račune, ne završavate zaostale poslove… Hajde da imamo vremena i za sebe.

Sjedite u opuštajući kutak, skuvajte omiljenu  kafu i pokušajte da razmislite gdje sebe vidite za deset godina. Uvedite rutinu jutarnjeg ispijanja kafe i, ako je potrebno, ustanite malo prije ukućana i uživajte u svojim momentima. Dozvolite sebi da doživite mir uma. Počnite da se bavite omiljenim hobijem, radnjama koje u sebi ne sadrže takmičarski duh, već vam samo pružaju zadovoljstvo.

Nakon takve terapije i na poslu ćete bolje određivati prioritete, jer ćete više cijeniti sebe.