– Stupanjem na službu u JNA potpisivali smo ugovor sa državom, koja je kao druga ugovorna strana obećavala odmah posao, platu i stan. U Crnu Goru smo došli po naređenju državnog i vojnog vrha, ostavljajući za sobom stanove i stvari. Većina nas je došla ovdje sa suprugama, djecom i dvije-tri putne torbe. Govorim o periodu posljednjeg rata, 1991. godine. Tada država nije dozvoljavala da se naše porodice i mi prijavimo kao izbjegla lica, a to se sada pokazuje bitnim jer kada UNHCR dijeli stanove mi ne možemo da konkurišemo jer nemamo izbjegličku ličnu kartu. Ne možemo ni da konkurišemo za tzv. socijalne ili solidarne stanove za civilne penzionere jer je naših 99 odsto starješina penzionisano sa punim radnim stažom i naša lična primanja prelaze njihova. Kad bismo konkurisali za zgradu čija je gradnja najavljena u Herceg Novom, mi do 2055. godine ne bismo došli na red – objašnjava Rajačić dodajući da su dodatno ogorčeni jer su 1993, a posebno 1995. godine, njihove kolege koje su imale stanove, imale pravo da otkupe stan tako što im se priznavalo odvajanje u vojno stambeni fond u iznosu 6, 2 odsto plate, odnosno da za taj uplaćeni iznos, manje plaćaju stan.

Stoga se pravom pita gdje su onda njihova novčana sredstva uložena u vojno stambeni fond.

– Problem je nastao i prilikom osamostaljenja Crne Gore, jer od tada nam ministarstvo nije dalo nove zaključke za stan, već nam rješenjem djecu izbacuju kao eventualne nasljednike stanarskog prava nakon naše smrti. Onda idu i korak dalje, pošto mi imamo uvećane troškove stanovanja (UTS), odnosno postoji rješenje po kojem se podstanarima davalo po 50 eura za stan. Dakle, ovom obavezom država priznaje da je dužna da nam da stan. No od nas 260 samo 117 prima UTS?! Dakle, država donosi zakonsko rješenje, a onda isto ukida ljudima u penziji – pojašnjava Rajačić. Kaže da u Vojno stambenom fondu po osobi imaju 70.000 eura, bez kamata, te da je tražio da im isplate novac, a da se odreknu prava na stan, no ni na ovu inicijativu im nije odgovoreno. Predlagao je i da budu isplaćeni od prodaje vojne imovine, kao i da se njih 260 odrekne prava na kvadraturu stana koji ih sljeduje i da svi stanovi budu od po 50 kvadrata, samo da im opredijele zemljište i da ministarstvo odbrane bude nosilac gradnje, ali i ovdje su naišli na zid ćutanja. Pavle Pavlović, predsjednik Udruženje vojnih penzionera Herceg Novi koje broji 325 članova, kazao da su se njihove aktivnosti lani kretale u dijapazonu pomoći starim i iznemoglim, ali i rješavanju stambenih pitanja. Ukazuje da placeva za gradnju ima dovoljno, na Toploj, u Bijeloj, na Kamenom, ali izostaje suštinska volja da se ovaj problem riješi.

Izvor Dan